Poezija na živo: Branko Čegec

Povod razgovoru Branka Čegeca s Miroslavom Mićanovićem je novi pjesnički rukopis, povod za govor i dijalog o poeziji, stanju stvari, jeziku, poetici i poetikama, putovanju i pisanju, čitanju i nestanku jednog svijeta, ili svjetova u kojima smo i o kojima smo pisali i čitali. Ali to ne bi trebalo biti sve, jer „poezija na živo" živi od svoje nedokučivosti, zapreka, iznenađenja i radosti. Ili bi barem tako moglo biti!

Uvodna posveta rukopisa knjige pjesama Branka Čegeca Uspon i pad koševskog brda / Sarajevo za prolaznike „za njih i ostale" diskretna je uputa za čitanje i kretanje prostorom knjige, njezinom rubnošću, posveta kojom se čitatelju postavlja pitanje: tko su oni (vidljivi) i tko su ostali? Razlomljenost i podvojenost, razvlaštenost i siromaštvo, samo su neka od mnogih mjesta i dionica koje upućuju na dvojnost rukopisa, suprotstavljenost ili iznevjereni kronološki slijed u onome što se događa između uspona i pada? 
Daleko od olakih rješenja, poezija Branka Čegeca zadire u ono što se u neposrednim pojedinačnim prizorima, susretima, razgovorima, sagledavanjima tek sluti ili traje između ljeta i zime: izravno, žestoko, grafički intezivno, značenjski izazovno.

Razgovor o novom rukopisu Branka Čegeca poticajan je povod za provjeru vlastitog jezika, povod za razgovor o svjetlu i mraku naše svakodnevice, stvarnosti i suvremenosti, a poezija je dobrodošao, ili jedini mogući, početak naših razgovora i sumnji… Neizostavno, počet ćemo od mjesta gdje zaborav postaje terapija!

Branko Čegec
LOPOVI HARAJU

Ako uočite sumnjive osobe
prijavite ih policiji –
plakat je na telegrafskom stupu
dvadeset metara od policijske kućice
koja čuva zastoj
                         i diplomaciju.

Psi lutalice, ni živi
                         ni mrtvi,
utonuli u buku radnih strojeva.
Dva radnika nožem buše
                         konzervu,
treći dobacuje nerazumljivu,
u vjetar prosutu
                        rečenicu.
Moguće da je psovka,
Moguće poziv na obrok
                        i predah. 

Podrhtava žica na ogradi:
Turoban znak u svijetu
                        žica i ograda.
U nekoj kući,
                        neznano kojoj,
Vjetar zalupi vratima.
Sva stakla u kući
                        skupljena u jecaj:
Bolan odjek krhkoće
                        i nesigurnosti.

Jeka niz Koševsko brdo,
zvuk jutarnje molitve:
trudna žena s djetetom
                       u naručju
pada u zagrljaj druge
                       trudne žene:

                       Ne psuj!
                       Ne kradi!

Uzmi što ti je ponuđeno!

foto: Hrvoje Grgić