U Zagreb je za vikend stigla začudna kombinacija – slikovnica za djecu, klasična glazba, i Dan Brown. Divlja simfonija zanimljiva je multimedijalna slikovnica autora Da Vincijevog koda i ilustratorice Susan Batori, a on ju je premijerno, glavom i bradom, 10. rujna 2020. predstavio zagrebačkoj publici okupljenoj u kinu Kaptol. Tim povodom s Branimirom Pofukom razgovarao je o svom djetinjstvu, glazbi te prvim glazbenim i kasnijim književnim ostvarenjima.
''Glazba spaja ljude'', osvrnuo se na koncert izveden dan ranije u Hrvatskom narodnom kazalištu. Bile su to skladbe koje je Brown skladao za ovu slikovnicu, a izvela ih Zagrebačka filharmonija. One su i integralni dio doživljaja slikovnice – svakog lika (posredstvom mobilne aplikacije) prati skladba koja odgovara njegovoj osobnosti. Kao dijete odraslo bez TV-a, Brown se od malih nogu počeo zanimati za čitanje, glazbu i skladanje, a ovom slikovnicom želio je oživjeti najdraže uspomene svog djetinjstva te pružiti sličan osjećaj današnjoj djeci.
Glazba mu je bila i primarna vokacija – kao mladić objavio je pop album (na ambicioznom tragu Eltona Johna i Billyja Joela), a koliko je bio (ne)uspješan govori činjenica da se ubrzo prebacio na pisanje. Nije ni tu isprva bilo kruha, i napisao je i Digitalnu tvrđavu, i Anđele i demone, i Veliku obmanu, i Da Vincijev kod prije negoli je našao novog izdavača (koji ga je suludo mnogo promovirao) te postao popularan (i suludo kontroverzan). Nema mnogo razlika između skladanja i pisanja, kaže, i za jedno i za drugo potrebno je znanje o strukturi i dinamici.
Naravno da je razgovor morao skrenuti i na sam Da Vincijev kod – za tajnu njegova uspjeha, smatra Brown, zaslužno je to što se pravom temom pojavio u pravo vrijeme. Kontroverze mu, dakako, nisu odmogle, no Brown kaže da dijalog i raspravu o teškim pitanjima treba poticati. Dotaknuo se i svog gotovo proročanskog dara – Digitalna tvrđava bavi se pitanjem privatnosti i nadzora, a Inferno pandemijom. Otkrio je i da vrijedno radi na novim dogodovštinama Roberta Langdona, i poslovnim i ljubavnim.
Za kraj je komentirao i svjetsku zdravstvenu krizu koja, po njemu, nije apokaliptična, već je možda način da se planet obnovi i riješi prevelikog broja ljudi. Poprilična Dwightova vibra.
Nećemo niti mi biti apokaliptični – radujemo se zimskim večerima u kojima će Divlja simfonija najmlađima zasigurno biti dobar izbor za čitanje i slušanje.
Foto: Marko Pletikosa
