U zagrebačkoj vili Arko prošli četvrtak u podne bio je rezerviran za svečanu dodjelu Nagrade Janko Polić Kamov. Nagrada koja promiče književnu izvrsnost i inovativnost domaće produkcije ove godine pripala je Borivoju Radakoviću za roman Hoćemo li sutra u kino.
Obrazloženje žirija (Zoran Ferić, Dorta Jagić, Igor Mandić) prenosimo u cijelosti:
,,Borivoju Radakoviću, premda rođenom (1951. g.) s pogrešne strane etnički čiste krvne zavjese, ništa nije smetalo da se u nekoliko desetljeća, naime od devedesetih godina prošloga stoljeća do danas, prometne u jednog od najbriljantnijih korisnika-uživatelja-promicatelja domovinskoga jezika u hrvatskoj književnosti.
Ovim samo aludiramo da je on svojom 'brutalnom' prozom, kao u romanu Sjaj epohe iz 1990. godine, iznimnom pripovjedačkom vještinom pokazao kako dezinficiranje jezika vodi u bolno nacionalno čišćenje. No, tadašnji četrdesetogodišnjak kao žestoki rokenrol kritičar, sada je uoči svojih sedamdesetih godina, u skladu sa zrelom dobi, oblikovao protagonista romana Hoćemo li sutra u kino (V.B.Z., Zagreb, 2018.), koji u osrednjosti svoje egzistencije (do)pušta da se svijet oko njega razlijeva, dok je njegova jedina uporišna energetska točka na koju se može osloniti, srećom, samo ljubomora!
Pitajući se je li 'poludio' kada dobija 'napadaje ljubomore', dotični srednjoškolski profesor pokušava pronaći neke tragove i dokaze za svoju sumnju i trijumfira – kako mu se učinilo – u homoseksualnom snošaju sa zaista utvrđenim ženinim ljubavnikom. Monogamni protagonist rezignirano zaključuje tu bračnu epizodu – tijekom koje je, ali samo u sebi – na fantazmatski način čitateljima predočio kakve patnje preživljava, samo umišljeni ili stvarni, rogonja. Fabulativno priča je vješto vođena između psiholoških opservacija i čak maloga triler zapleta, sva sročena u lapidarnim rečenicama koje i takve prelaze okvire sažetih poglavlja.
Zbog tematske inovativnosti, oštroga zadiranja u tabue, bespoštednog sondiranja bračnih mutnih odnosa, zbog 'brutalne', ali jezično sputane ljepote, ovaj Radakovićev roman daleko se izdiže nad najvišim vrhuncima psiho-socijalne, ljubavno-erotske proze u hrvatskoj književnosti. Kamovljevski 'pljuvač' na psihoanalitičkome divanu s kojega je brzo kidnuo! Možda – u KINO!''
Podsjetimo, uz Borivoja Radakovića, u finale Nagrade ušli su i Luka Ostojić i Upomoć, pročitali smo knjigu! Klinički pojmovnik kritičkog čitanja, Senko Karuza i Fotografije kraja, Maša Kolanović i Poštovani kukci i druge jezive priče, Zvonimir Mrkonjić i Reciklažno dvorište, Nikola Petković i Put u Gonars te Milana Vuković Runjić i Majstori u mojoj kući.
Izvor i foto: link
