Niti jedna od prestižnijih nagrada, još tamo od prvog Bookera iz 1968. nikad nije otišla knjizi već ovjenčanoj nekom drugom nagradom, a ne sjećamo se ni da ju je dobio neki long ili short-listed naslov. Ne samo da odbori za nagrade ne žele kopirati jedni druge, već se takvom razvoju događaja protive i izdavači i knjižari jer se nagrađene knjige bolje prodaju pa je poželjno da ih ima što više. Slična se logika može primijeniti i na domaću realnost Štiks vs. Bulić.
Organizatori književne nagrade Orange ove su godine podigli prašinu time što su u svoj širi izbor od dvadeset naslova uvrstili dobitnice Man Bookera i Coste. Radi se o autoricama Kiran Desai (The Inheritance of Loss) i Stef Penney (The Tenderness of Wolves).
Iz Orangea se s obrazloženjem javila predsjednica žirija Muriel Gray koja smatra bahatim cenzurirati neku knjigu samo zato što je uspješna. Jedino što žiri i čitateljstvo zanima jest izvrsnost, smatra Grayova. Svoju kolegicu podržala je i Kate Mosse, počasna ravnateljica i osnivačica književne nagrade Orange koja nema veze s manekenkom slična imena, rekavši da žiri ne bi trebalo zanimati što se s knjigom događa izvan sobe za prosudbu, niti što o tome imaju za reći sponzori.
Uz ove dvije književnice za ovogodišnji Orange nominirane su i tri autorice koje su se prijašnjih godina našle u užem izboru, Chimamanda Ngozi Adichie, Jane Smiley i Anne Tyler. Dodatna zanimljivost je i ta da se ove godine u istom košu našlo čak osam debitantskih naslova bok uz bok s romanom stare meštrice Margaret Froster.
Kako bilo da bilo, ove godine sve tri velike britanske književne nagrade jamačno odnose žene, što će se potvrditi 6. lipnja kad Orange proglasi dobitnicu.