Srijeda
02.11.2011.

Subverzivni strip, ziheraški film

booksa



A+ A-

U namjeri da u Booksi ozbiljno porazgovara o vezi filma i stripa, Mima Simić je u goste pozvala Gorana Sudžuku, svjetski poznatog crtača stripova (Hellblazer, Wolverine, Outlaw Nation) i Ivana Gorana Viteza, redatelja već kultne Šume Summarum, koji je zanat ispekao na serijama (Bitange i princeze, Zakon).

Vitez se na stripove navukao kao dječak, gutajući roto izdanja. Tad je najviše volio Kapetana Mikija, a kasnije su na red došlli albumi Alana Moorea. Filmske adaptacije Mooreovih klasika uglavnom smatra katastrofalnima, a na vrhu liste abominacija po njemu je prerada Vendette, kojoj nikako ne može oprostiti kraj različit od onog stripovskog. Jednino su Čuvari, po Vitezu, ispali solidan film.

Blaćenju adaptacija Mooreovih albuma pridružio se i Sudžuka, ističući Iz pakla i Družbu pravih gentlemena kao posebno neuspjele. Sudžuka je progovorio i o smislenosti adaptiranja stripa, s obzirom da on, za razliku od knjige, već ima vizualnu komponentu. Opravdanima smatra jedino pokušaje filmskih auteura da udahnu predlošku novi život, pa su u tom kontekstu spomenuti Gilliam kao nekoć zaninmljiv izbor za redatelja Čuvara i Fincher koji ipak neće režirati adaptaciju Burnsove Crne rupe

Film kao masovniji medij može zainteresirati širu puibliku za strip, smatra Sudžuka, usput spomenuvši da su američki izdavači stripova već postali "razroki od gledanja na Zapadnu obalu". Naime, čest je trend da nakladnici svoja izdanja tretiraju kao pitch za film, sanjajući o milijunskoj zaradi. Takvim sanjarima Sudžuka kao hladan tuš preporučuje Fortune and Glory Briana Michaela Bendisa, koji je svoju frustraciju Hollywoodom pretočio u Eisnerom nagrađeni strip. Na priču o ćudljivom Hollywoodu nadovezao se i Vitez, spominjući Jeremiaha, koji je adaptiran u TV seriju s Lukeom Perryjem u naslovnoj ulozi. Jeremiahova priča prilično je izmijenjena, sam strip u SAD-u uopće nije popularan, pa se Vitez upitao gdje je smisao te adaptacije.

Goran Sudžuka i Ivan Goran Vitez

Sudžuka smatra da ni u jednoj umjetničkoj disciplini nitko nije toliko superioran nad kolegama kao Alan Moore u stripu. Mračnjaka, koji je bio lajtmotiv tribine, Vitez smatra svojim učiteljem storytellinga. Posebice ga impresionira kako je Moore sposoban trivijalni okvir ispuniti bremenitim sadržajem, za primjer dajući Whatever Happened to the Man of Tomorrow, strip o Supermanu iz osamdesetih.

Ni rodni aspekt odnosa stripa i filma nije ostao netaknut, pa je Sudžuka razlog nepostojanja uvjerljivog ženskog lika u adaptacijama (Elektra, Žena mačka) našao u adolescentskom doživljaju žene kao žrtve ili nedostižnog vampa u očima dominantno muške stripovske publike. Hollywoodu je, smatra Sudžuka, neisplativo napraviti film s pametnom ženskom junakinjom jer bi "geekovi ostali u čudu, a žene i tako ne bi išle gledati film".
 
Relativno uspjelim adaptacijama stripova gosti su ocijenili Američki san Svijet duhova, te Sin City, koji u celuloidnom obliku akumulira više ironije nego predložak te Ang Leejevu verziju Hulka, koja se na filmskim blagajnama baš i nije iskazala. Složili su se da su, u sferi frankofonih adaptacija, Asterix i Obelix nedopustivo infantilizirani dok je adaptacija Blueberryja ispala previše artsy. Od domaćih bi stripova na filmskom platnu željeli vidjeti nešto do Macana ili Maurovića, a Viteza zanima i bi li ikoji fimaš bio dorastao adaptaciji Sienkiewiczevih Stray Toastersa.

Sudžuka i Vitez smatraju da film i strip još ni približno nisu konzumirali svoju vezu, tj. da ona još uvijek nije urodila mnoštvom važnih ostvarenja. Ni budućnost te veze ne vide kao pretjerano svijetlu, jer će strip zbog financijskih razloga uvijek (moći) biti subverzivniji od filma.

Srđan Laterza

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.