Odmah na početku moram spomenuti hvalevrijedan potez ekipe Dada Jihad, koja je ispunila obećanje o instaliranju rampe za invalide na ulazu u Booksu. Sad je tamo prava, metalna rampa, tako da će igračima kviza i posjetiteljima Bookse u kolicima pristup biti kudikamo lakši. Mario je nešto u vezi s tim umjesto pljeska tražio da im se plati piće, ali ga prisutni nisu ozbiljno shvatili. Tko mu je kriv kad je pravi šaljivdžija, pa ljudi uvijek i stalno misle da se šali.
Kviz su sastavili Nezavisni distributeri Marlbora i bio je revijalno-trivijalan. Ili, kako Davor iz Ispičutura (unatoč vlastitoj indisponiranosti) preko gmaila kaže: "Ma, kviz je bio izvrstan - zadovoljavao je sve faktore: zabava, raznovrsnost, dinamika, igrivost...". Uz pet standardnih rubrika, bila je tu i jedna tompsonovska – 'Vjera, ljubav i domovina'. I baš se u toj rubrici dogodilo ponavljanje pitanja (Tko pjeva prva četiri stiha najvećeg hrvatskog evergreena ikad – 'Moje domovine'?). To je pitanje već postavljeno, u jednom starom Minimaxovom kvizu (tako da smo znali odgovor, hehe), ali je uz to u pitanju bilo spomenuto da je to tema emisije 'Dobro jutro Hrvatska'. A to nije točno. Naime, proteklih 16 godina DJH počinjala je uz pjesmu 'Dobro jutro' Maje Blagdan (Dobro jutro, pjevaju ptice, dobro jutro, zlatne ravnice! Dobro jutro, široke gore, dobro jutro, najljepše more! Dobro jutro, moja predivna, moja jedina, moja prelijepa, zemljo Hrvatska! – tako nekako ide). A ni to više nije tema DJH-a, nego neko novo smeće u izvedbi Žakeza, sestara Husar i Akija Rahimovskog. Što se tiče ponavljanja pitanja, ponovno se tražila kratica USB. Tako da bi stvarno trebalo malo ozbiljnije kontrolirati pitanja – jer ovako se olakšava posao stalnim igračima. Nama to paše, ali nije pošteno.
Kviz su vodili sami sastavljači, što je našoj voditeljici Ani bilo drago, jer je u Booksi bilo prilično vruće. I bilo im je baš gušt voditi, to se fino vidjelo – što znači da su zadovoljni kvizom. A to je vrlo važno, jer će im onda bit gušt sastavljati i drugi put. I nisu loše vodili kviz, samo što je ritam pitanja ipak bio malo prebrz. Recimo, kod pitanja da se poredaju činovi u Hrvatskoj vojsci od nižeg prema višeg, i to njih šest komada – tu ipak treba određeno vrijeme da se poredaju. A ne "idemo dalje" nakon minute. Pohvala ide pitanju o pivi: Sve ekipe dobile su po čašu pive i trebalo je pogoditi o kojoj se pivi radi (odgovori su bili ponuđeni). Čini mi se da je jako mali broj ekipa pogodio točan odgovor, što se sigurno može pripisati činjenici da je pivo bilo u plastičnim čašama. U čašama je bio Beck's. Saša, Iko i ja smo otišli do Funka i naručili Beck's - i to jednostavno nije bilo isto piće. Ta plastika, to uništava pivo.
Što se ostalih pitanja tiče, pohvale idu i pitanju u kojem je trebalo pogoditi tko je na slikama (Mate Mišo Kovač, Ćaća, Faust Vrančić i Alen Bokšić), pitanju o olimpijskim krugovima (koji je koje boje, čak smo dobili i pomoćne papire) – i nismo znali, unatoč tome što sam bio u Pekingu i što sam curi donio gaćice na olimpijske krugove (doduše, na gaćicama su skroz krive boje – uvalili su narančastu i ljubičastu, valjda zbog copyrighta). Pohvala ide i pitanju o prepoznavanju izvođača one-hit wondera. Doduše, nisu baš sve bili jednohitna čuda, ali koncept pitanja je super. I Minimax je imao u planu uvrstiti slično koncipirano pitanje (i ne znači da neće). Jer, ako se mene pita, prepoznavanje pjesama je majka svih pitanja iz rubrike glazba.
Moram spomenuti i golemu buku koja je vladala u Booksi (po mojoj procjeni, uzrokovana je prevelikim ushićenjem što se ponovno igra kviz), pa mi se bilo jako teško koncentrirati na prisjećanje tko to pjeva 'Unbelievable'. Na kraju sam se, u koprodukciji s Ikom (koji je rekao D'N'F – što je splitska plesna hip hop break dance skupina, čiji sam član i sam bio), ipak uspio dosjetiti da je riječ o EMF-u. Imao sam cijelo vrijeme pred očima njihovu naljepnicu koja je izašla u Bravu negdje '92., a sjetiti sam se uspio doslovno u zadnji čas. Također, svaka čast na odabiru 'Hobo Humpin Slobo Babe' grupe Whale – to je pravi one-hit wonder.
Ispred Bookse za vrijeme čekanja rezultata bila je masa ljudi, ništa neobično za petak navečer. Dok sam pričao na telefon otišao sam prema uglu ulice i uočio policijski džip koji se zaustavio, dok su naši milicioneri pokušavali dokučiti što se tu zbiva. Ipak, čak i s tolike distance zaključili su da je riječ o pristojnoj čeljadi, pa su nakon desetak sekundi gledanja produžili dalje.
Sam kviz trajao je oko sat vremena, dok se ispravljanje već tradicionalno oteglo. Pa onda čitanje odgovora, pa dok se proglase pobjednici – i što se dogodi: drugoplasirani i trećeplasirani ne uspiju popiti svoju nagradu, nego se prebacuje za drugi put. Pobjedu je odnio Opus Dei s 26 bodova, drugi je bio Minimax s tri boda manje, a isto toliko imao je i Damirov vrtić, za koji već svi znate da ne igra Ligu prvaka. Treće mjesto s 21,5 bodova osvojili su Los Smegmasi, pola boda manje. Četvrto mjesto i dva boda za Ligu prvaka Dada Jihad, dok peto mjesto s 19,5 bodova dijele Glomazni opat i Doris i njeno vozilo. Pola boda manje sakupili su Tzv. Stručnjaci, te su tako ostali bez bodova za LP. Igrali su još i Vodič za lektiru, (), Fratelli Matti, ?!, OŠ na terenskoj nastavi, Ispičuture, Aardwark, CDLC, Spiridon Brusina, SHS, Sikter i Hrvat, nepušač, katolik. Sve poznata lica i imena, vidite i sami.
Za kraj, ako mi dopustite, malo bi izreklamirao svoj bend. Zovemo se No more /naslovna ste se pitali/ (i čita se kako je napisano, ne nou mour), snimili smo hit 'Zagreb' i nastupili na Splitskom festivalu. U pripremi je i spot, pa će nas fanovi CMC-a viđati s vremena na vrijeme. Pa ako vas zanima što vaš Štabni radi u slobodno vrijeme, slobodno kliknite. Ako vas ne zanima, ispričavam se na uzurpiranju medijskog prostora.
Tonči Raić
Kviz Nezavisnih distubitera Marlbora budite slobodni odigrati - ovdje.
