Ilustrirani časopis za umjetnost i kulturu 15 dana kontinuirano izlazi od 15. listopada 1957. Isprva je bilten 15 dana trebao skromnim džepnim formatom i sa samo 8 stranica biti 'priručni petnaestodnevni informator' o svim priredbama u organizaciji tek osnovanog Centra za kulturu Radničkog sveučilišta 'Moša Pijade'. Međutim, već od drugog broja, redakcija udvostručuje broj stranica i počinje svoje čitatelje upoznavati s umjetnicima čija će se djela u sljedećih petnaest dana gledati i slušati u Zagrebu. Bilten potom postaje list, pa revija da bi na kraju postao časopis sa stalnim rubrikama koje pokrivaju sva područja umjetnosti: od književnosti, glazbe, slikarstva i kiparstva, karikature i fotografije, filma i kazališta, arhitekture i dizajna... Danas 15 dana izlazi uz potporu zagrebačkog Gradskog ureda za kulturu i Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Prije dvije godine časopis je promijenio uredništvo pa je tako na uredničkom mjesto došao Tomislav Brlek koji je ipak malo modernizirao sadržaj. Upravo je izašao novi broj časopisa (15 dana izlaze četiri puta godišnje) posvećen punku i novom valu. Sedam autora piše o ovom fenomenu, kako u Jugoslaviji tako i općenito, koji je potpuno promijenio kulturu 70-ih godina, i to nevjerojatnom brzinom (najkvalitetnija knjiga o ovoj temi svakako je Oral History of Punk Gillian McCain i Legsa McNeila, koji je prvi svojim časopisom Punk iz sredine 70-ih zapravo nesvjesno dao ime pokretu. Zanimljivo je da je taj naziv isprva izazivao velike nesporazume pa je William Burroughs, ikona pokreta, smatrao da je 'punk' 'osoba koja u zatvoru od drugih zatvorenika dobiva u dupe').
Uvodnik za ovaj broj, za koji je sve fotografije potpisao Milislav Vesović, napisao je David Albahari, koji u pojavi novog vala uočava činjenicu da rock glazbenici postaju pjesnici, a književnici postaju inspirirani snagom i ekonomičnošću nove umjetnosti. Gregor Tomc u tekstu Sociologija punka u socijalizmu: Slovenija piše o autonomiji punk bandova u Sloveniji odnosno o njihovom odnosu sa Savezom socijalističke omladine Slovenije, dok Momčilo Rajin u tekstu Drugo vreme, drugo mesto piše o beogradskom SKC-u. Priča Krv je dobra Ivice Prtenjače govori o vojniku koji daje krv za dva slobodna dana jer želi otići na koncert Azre. Branko Kostelnik u tekstu Tko to tamo dizajnira piše o trinaest omota ploča novovalnih autora, a Denis Leskovar u tekstu Stvarni život - televizija, konji i strah od glazbe piše o Patti Smith, Television i Talking Heads. Ivo Korelčić piše o no waveu, njujorškoj sceni kraja 70-ih i autorima poput Alana Vege i Suicide, Glenna Brancea i The Contortions. Savska 25, Kostelnikova kompilacija intervjua s umjetnicima i kritičarima poput Mladena Lučića i Borisa Leinera, ujedno je i posljednji prilog ovom zanimljivom broju.
