Kulturnih je događanja te večeri bilo u izobilju pa je samo mali dio ljubitelja književnosti odlučio doći u Galeriju SC vidjeti i čuti pisca iz Kikinde. No, činilo se da Srdić nema problema s time. Dapače, tvrdi da se od njega ni "ne očekuje da bude prihvatljiv široj publici" i to mu daje "neograničenu stvaralačku slobodu".
Srdić je rođen 1977. u Kikindi, a diplomirao je opću književnost i teoriju književnosti na Filološkom fakultetu u Beogradu. Dobitnik je brojnih nagrada za prozu, urednik je festivala kratke priče Kikinda Short, a u posljednje vrijeme na nekoj vrsti turneje predstavlja svoje dvije knjige: road-horror roman Mrtvo polje (Stubovi kulture, Beograd) koji je 2010. pokupio sve pohvale kritike, te nedavno objavljenu knjigu priča Espirando (Stubovi kulture, Beograd).
Mrtvo polje opisuje jedan dan u Srbiji 1993, a u svakom poglavlju mijenja se stil pripovijedanja. "Roman je jezik. Koliko god to medijima bilo neatraktivno, ja se samo time bavim. Mrtvo polje tematizira poremećaj, a poremećaj se ne može iskazati neorealističnim jezikom. Moj je roman kompleksna koncepcija za koju je potrebna koncentracija", ispričao je Srdić u razgovoru s moderatorom Salona Markom Pogačarom.
"Čitajući knjige o ratu, shvatio sam da to nije to. To nije bilo ono što sam ja doživio, a kako nitko sa mnom o tome nije htio razgovarati, odlučio sam nešto poduzeti. Želio sam pričati o kašnjenju vlakova, o tome kako su ljudi nestajali, kako u trgovinama nije bilo ničega, o situaciji da na televiziji gledaš stvari koje su do prije godinu dana izgledale kao direktan prijenos iz duševne bolnice", objasnio je autor motivaciju za roman o apokaliptičnoj '93. godini.
Komentirajući različita ideološka tumačenja romana, sebe kao pisca ograđuje od bilo kakve ideologije jer "ima gadnu averziju prema političkim opcijama". Istaknuo je kako likovi, pogotovo oni negativni, nemaju ideološki predznak, već njima ideologija omogućuje da se ostvare.
Razgovaralo se u Galeriji SC-a i o drugoj Srdićevoj knjizi. Iako se Espirando stilski oslanja na Mrtvo polje ta je knjiga priča, prema riječima autora, bitno drukčija od romana prvijenca, jer ne može i ne želi ponavljati samog sebe. Naslov je zapravo termin iz klasične glazbe, a označava način interpretacije: avetinski, ili na izdisaju, što izvrsno opisuje svih devet priča koje tematiziraju istu stvar - smrt u različitim formalnim oblicima. Autor je priznao da njegov stil vrvi atributima i da postoji opasnost da tekst bude neprohodan, ali je to objasnio potrebom za igrom prilikom pisanja tijekom koje ipak pazi da ne 'ubije' vlastitu knjigu.
"U Srbiji se prodaje jako malo knjiga pa i mala naklada djeluje velikom", objasnio je neopterećeno i kroz smijeh Srđan Srdić svoj nakladnički uspjeh. Iako malobrojna, publika je bila raspoložena za pitanja na koja je autor rado odgovarao i autoironično dodao kako mu se to i nije događalo često na ovoj turneji po bivšim jugoslavenskim republikama.
Jelena Tešija
foto: Vladimir Koncar (flickr)
***
Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove i Booksine novinarske školice koja se realizira u partnerstvu sa Zagrebačkim centrom za nezavisnu kulturu i mlade – Pogon.
Kulturpunktova i Booksina novinarska školica dio je projekta 'Prostori govora' kojeg partnerski provode organizacije Kurziv i Kulturtreger.
