U tome mu je pomogla redateljica Senka Bulić i jaka glumačka postava: Ana Karić (zaštitni znak &TD-a), Ivana Jozić (stalna suradnica kultnog Jana Fabrea) i Mislav Čavajda (široj publici poznatiji kao maliciozni brat Jelene Veljače u Villi Mariji). Senka Bulić, afirmirana glumica, već je režirala nekoliko predstava nezavisne produkcije, a njezina posebna naklonjenost Mishiminoj estetici uzrok je ovom sofisticiranom uprizorenju. U intervjuu za Stojedinicu izjavila je da nije htjela postaviti samo Hanjo nego i samog Mishimu i čitav njegov svijet na pozornicu. A što je bio (i još uvijek jest) Mishimin svijet?
Svijet muškog tijela, časti i strasti
U Tokiju se 14. siječnja 1925. rodio Kimitake Hiraoka, koji će kasnije pisati pod pseudonimom Yukio Mishima. Iako je studirao pravne nauke, pisanje je shvatio kao svoje poslanje, mada se njegov otac tome strogo protivio. U relativno kratkoj, dvadesetogodišnjoj književnoj karijeri, Mishima je napisao dvadesetak romana, preko četrdeset kazališnih komada, stotinjak kratkih priča, nekoliko zbirki poezije i putopisa, te brojne eseje. Pisao je filmske scenarije, glumio u igranim filmovima i vlastitim kazališnim komadima. Od ovog omašnog opusa najviše se ističu romani Ispovijedi maske, Zlatni paviljon i romaneskna tetralogija More plodnosti. Mishimina hvaljena proza osim japanskoj tradiciji, svoju inspiraciju duguje i europskim klasicima, pa ona nije toliko daleka i egzotična čitatelju sa Zapada.
Djetinjstvo mu je obilježila dominantna figura bake, stare japanske plemkinje, koja je u njega usadila naklonost prema caru i tradicionalnim japanskim vrijednostima. Njima je ostao vjeran do smrti, koja ga je učinila jednim od najpoznatijih svjetskih mučenika.
Zauzevši na prepad, sa skupinom istomišljenika, prostorije glavnog stožera japanske vojske u Tokiju, Mishima je imao namjeru uvjeriti vojnike da je potrebno vratiti stari poredak carskog Japana. Sedamdesetih je godina Japan već daleko odmakao od militarizma i shvaćanja cara kao božanstva, pa je Mishimin govor naišao na mlak odziv. Mishima je cara smatrao bogom, ali u već poprilično moderniziranom, ali i amerikaniziranom Japanu, nije imao mnogo istomišljenika. Shvativši da njegov puč nije uspio, oduzeo si je život poštivajući pravila drevnog japanskog rituala sepukku. Budući da kodeks zahtijeva da mu prva osoba koja se zatekne pored počinitelja ritualnog samoubojstva odrubi i glavu, Mishimin mlađi istomišljenik Masakatsu Morita tri je puta u zabarikadiranoj generalskoj prostoriji bezuspješno pokušavao mačem odrubiti glavu već mrtvom Mishimi. To je na koncu pošlo za rukom drugom istomišljeniku, Hiroyasuu Kogi.
Upravo njegovu sklonost militarističkoj tradiciji i japanskoj ekstrenmoj desnici mnogi smatraju razlogom zašto dvaput nominirani Mishima nije dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Strast za pisanjem, životom i erosom gonila je Mishimu na ekstremne pothvate. Bjesomučno je vježbao, želeći da mu tijelo izgleda poput klasičnog grčkog kipa. Još u djetijstvu postao je opsjednut snagom i ljepotom muškog tijela, koje je najzornije opisao u romanu Ispovijedi maske. Tamo je svoju fascinaciju iznio opisujući tijelo Sv. Sebastijana sa renesansne slike, koji umire pogođen strijelama. Njegove homoseksualne sklonosti teško je bilo sakriti, a oženio se samo da bi udovoljio majci.
Neuzvraćena ljubav
U Ispovijedima maske tematizira se i neuzvraćena ljubav prema mladiću, a taj se lajtmotiv provlači kroz čitav Mishimin opus, pa i kroz &TD-ovu Hanjo. Hanako, Jitsuko i Yoshio čine bizaran emocionalni trokut čiji kraj je gotovo neizbježno tragičan. Hanjo je napisan 1956. i dio je Pet modernih No drama. Senka Bulić preuzima glavne postulate tradicionalne japanske No drame koji nalažu krajnji minimalizam. Sva dramatičnost mora proisteći iz unutarnjeg svijeta likova. Precizno definirane emocionalne silnice čine scenografiju koja ispunja bjelinu pozornice, a savršeno precizna mimika utjelovljuje Mishiminu opsesiju tijelom. Bizarna, krvava, začudna, ali opipljiva i ljudska, Hanjo definira život i emocije bez ikakvog hinjenja.
Srđan Laterza
Recentni hrvatski prijevodi:
Žudnja za ljubavlju / Rodoljublje (Alfa, 2003.)
Ispovijedi maske (Litteris, 2003.)
