Presuda je donesena na temelju tužbe zbog povrede autorskih prava Slobodne Države Bavarske, nosioca prava na knjigu u svim državama svijeta osim u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji.
Croatiaknjiga, izdavač programatske knjige nacističkog vođe, koji je izdao i njemačko izdanje i hrvatski prijevod, dužan je uništiti sve primjerke u svom posjedu i na tržištu, a morat će platiti i troškove suđenja te objavu presude u dva dnevna lista u Republici Hrvatskoj, kao i u njemačkom listu Sueddeutsche Zeitung.
Večernji list prenosi da su zastupnici Croatiaknjige, odvjetnici Vladimir Marić i Davor Drugović, Bavarskoj pobijali pravo na autorska prava pozivajući se na domaće zakone te tvrdeći da su autorska prava prestala vrijediti 1995., 50 godina nakon Hitlerove smrti, no sutkinja Marić je ustvrdila da se bavarska tužba ne kosi s hrvatskim zakonima te da autorska prava traju sedamdeset godina. S obzirom da je njezina riječ zakon, Croatiaknjiga je izgubila parnicu.
Tiskanje Mein Kampfa zabranjeno je u Njemačkoj i Austriji, a bavarska vlada ga je, osim kod nas, onemogućila samo u Švedskoj i Turskoj. Dok se drugdje tiska neometano – čak ga je 1992. na hebrejskom jeziku objavilo i jeruzalemsko sveučilište – mi ga nećemo čitati nikako.
