Autor koji je svojim knjigama zaslužio 20 godina izgnanstva i međunarodnu reputaciju jednog od najistaknutijih ruskih disidenata do jučer je bio i najstariji živući dobitnih Nobelove nagrade za književnost.
Rođen 11. prosinca 1918. u Kislovodsku, odrastao je kao lojani komunist vjeran sovjetskom sustavu. Studirao je fiziku i matematiku u Rostovu i književnost u Moskvi. Za vrijeme studija počeo je pisati kratke priče i radio na skicama za veliki roma u tolstojevkom stilu koji je trebao slaviti Oktobarsku revoluciju. No, njegova predanost socijalizmu i netrpeljivost prema Staljinu osujetili su planove. Godine 1945., zbog pisama u kojima je indirektno kritizirao Staljina, uhićen je kao časnik sovjetske vojske u Istočnoj Prusiji, te je osuđen i zatočen u sibirskom logoru.
Godinama nije vjerovao da će doživjeti objavljivanje svojih djela, no kad je njegova hrabra novela o staljinističkoj politici i strahotama rata Jedan dan u životu Ivana Denisoviča 1962. ugledala svjetlo dana postala je momentalna senzacija, a Solženjicinovo ime postalo je poznato u cijelom svijetu.
Nakon romana Odjal za rak i U prvom krugu objavljenih prvi put u inozemstvu 1968. dodijeljena mu je 1970. Nobelova nagrada za književnost
Njegovo monumentalno djelo Arhipelag Gulag koje je u tajnosti pisao u Sovjetskom Savezu objavljeno je u Parizu između 1973. i 1978. u tri knjige zbog kojih je 1974. izgubio državljanstvo i bio protjeran iz zemlje. Skrasio se u Americi. Petnaest godina kasnije, 1989. Gorbačov je dopustio objavljivanje Solženjicinovih djela u domovini, kao dio reformi (Perestrojke), i vratio mu državljanstvo nakon čega se Solženjicin 1994. vratio u Rusiju. Predsjednik Vladimir Putin prošle mu je godine dodijelio Državnu nagradu Ruske federacije.
Na hrvatski su prevedeni Solženjicinovi romani Odjel za rak i U prvom krugu, te Jedan dan Ivana Denisoviča i Matrjonino domaćinstvo, dok ostalo treba potražiti u srpskim i drugim prijevodima.
