VAMPIR
On vodi mene u noć
Ruka mu je mala topla mekana
On vodi mene u noć
Oči mame prazne plave vodene
On pruža meni iz noći
otrov vina riječi posmijeha
Ja skrivam svoju dušu od njega
On grli moje tijelo
i pije pije moje usne
i pleše pada pijan moje krvi
I čeka čas
da se moje tijelo mrtvo sruši ispruži
i on da zgrabi moju bijelu dušu
s njome bljesne kroz noć u bezdanu tamu
A. B. Šimić
Oni koji su čitav život mislili da vampiri ne postoje i da je riječ samo o jednoj neobičnoj književnoj temi sad znaju da su u krivu. Vampiri ne samo da postoje, već se posljednjih godina dogodilo nezamislivo – oni su se zaista zastrašujućom brzinom proširili svijetom i sad gotovo da se ne može zamisliti večer i noć bez da vidite pokojeg od ovih nokturalnih stvorenja. Ali pravi horor su teen vampiri. Počelo je bezazleno, u 80-im s Lost Boysima. U 90-im smo imali Buffy i njezinu grupicu idiotskih prijatelja iz škole koji su ubijali stanovnike noći po američkoj suburbiji. Razni blesavi epigoni koji uopće nisu shvatili Derridu koji je proučavao vampirske elemente u Buffy su tražili Ameriku, a u slaboumnim vampirima Palestince, Iračane, Libijce. A onda je Zemlju prekrio mrak, istinski mrak, i vampiri su se namnožili svijetom. Pomračenje. Sumrak. Pomrčina. Vampirska akademija. True Blood...
Vampiri su postojali gotovo oduvijek, tradicija ih pozna u svim zemljama europskim. U grobovima u Vučedolu nađeni su kosturi s otrgnutom donjom čeljusti zato što su se oni koji su ih pokapali bojali da će ih kasnije sresti kao vampire.
Vampiri kao tema bili su posebno dragi autorima u razdoblju književnog esteticizma kraja 19. i početka 20. stoljeća, a pjesme naziva 'Vampir' naći ćemo u brojnih francuskih modernista. Vampir A. B. Šimića čini se samo odjekom ove mode. Gotovo u isto vrijeme kad i Šimić, godinu ili dvije kasnije, ovom se temom pozabavila Marina Cvetajeva, koja je napisala dugačku poemu prema ruskoj narodnoj legendi koju je uobličio i zapisao Aleksandar Nikolajevič Afanasjev.
Cvetajeva je poemu napisala prvo na ruskom, a po odlasku u emigraciju, preradila ju je na francuski. Vampir je metamorfoza. Vampir Cvetajeve je lirska metamorfoza, iz pjesme u prozu, iz bajke u stih, iz ruskog u francuski. U lirskom predgovoru francuskoj poemi koja je objavljena pod nazivom Le Gars Cvetajeva piše:
To je priča o mladoj djevojci, koja je zbog svoje ljubavi izgubila svoje najbliže, sebe i svoju vlastitu dušu.
To je priča o prokletstvu i prokletom, što je moralo ubiti svoju ljubav.
O djevojci u ljudskom liku što je postala ne-ljudsko.
O prokletom, koje je postalo ljudsko...
U ponedjeljak je u ZKM-u izvedena predstava Vampir prema Cvetajevoj /naslovna/, o našoj djevojci seljančici Maruši koja se zaljubi u Prokletog, u vampira koji jede mrtve, i zbog njega izgubi sve prije nego se pretvori u cvijet. Ali i vampir gubi. On je želi spasiti od sebe i svoje ljubavi. U predstavi se autor Ivica Buljan igra folklornim i modernim, radi čudnovatu vampirsku mješavinu.
U isto vrijeme u Americi Richelle Mead, autorica zloglasne Vampirske akademije, potpisala je ugovor za pisanje neke vrste spin-offa, pod nazivom Krvni rod. Autorica kaže – "U principu, zadržat ćemo sve iz našeg starog paranormalnog svijeta, pa ćemo tako imati ista bića i pravila igre koja smo imali u prvoj seriji – zajedno sa starim likovima bit će tu i neki novi. Čitatelji će moći pronaći mnoge iste elemente, humor, mnoštvo različitih emocija i niz stravičnih vampira."
Zato čuvajte se! Pošasti se ne nazire kraj.
Neven Svilar
