Foto: Derek Shapton / McClelland & Stewart.
Majstorica kratke priče i velika kanadska spisateljica Alice Munro napustila nas je u 92. godini života.
Rođena 1931. godine u Winghamu (Ontario), Munro je slavljena diljem svijeta upravo za svoje kratke priče o životu žena u ruralnim područjima, posebice u Kanadi. Kratke priče objavljivala je u časopisima od 1953. godine, a one su sakupljene u prvoj zbirci Ples sretnih sjenâ (Dance of the Happy Shades) koja je objavljena 1968. godine. Ubrzo nakon toga, njezine knjige se počinju objavljivati i diljem Amerike.
Pisala je o naizgled "običnim" stvarima, o složenosti ljudskog bića, a na svjetlo je donijela nijansirane i tankoćutne priče o životima djevojaka i žena, o trijumfima i tragedijama koji se događaju u njihovoj svakodnevici. Emocionalnu zbilju često je povezivala s vlastitom biografijom, uvodeći čitatelje u moćne vinjete života žena u zahtjevnoj formi kratke priče, kada su svaka riječ, točka i zarez važni, a vrijeme čitanja dragocjeno.
Dobila je Nobelovu nagradu za književnost 2013. godine, kao prva kanadska autorica, kada je proglašena "majstoricom suvremene kratke priče", čije pisanje je obuhvatilo "osjećaj da ste samo ljudsko biće", godinu dana nakon što je objavljena njezina posljednja zbirka priča Dragi život (Dear Life). Munro je dobila i nagradu Booker 2009. i dvaput nagradu Giller, najprestižniju književnu nagradu u Kanadi.
"I am intoxicated by this landscape, by the almost flat fields, the swamps, the hardwood bush, by the continental climate with its extravagant winters. I am at home with the brick houses, the falling-down barns, the occasional farms that have swimming pools and airplanes, the trailer parks, burdensome old churches, Walmart, and Canadian Tire. I speak the language."
– uvod u Selected Stories, 1996.
Ostale značajnije zbirke priča su Što misliš tko si? (Who Do You Think You Are?, 1978.), Jupiterovi mjeseci (The Moons of Jupiter, 1982.), Moj prijatelj iz mladosti (Friend of My Youth, 1986.), Javne tajne (Open Secrets, 1994.), Služba, družba, prošnja, ljubav, brak (Hateship, Friendship, Courtship, Loveship, Marriage, 2001.), Odbjegla (Runaway, 2004), Previše sreće (Too Much Happiness, 2009.) i druge.
Bila je redovita suradnica časopisa kao što su The New Yorker i Tamarack Review. Nekoliko njenih kratkih priča je adaptirano za film, uključujući Oscarom nagrađen kratki film iz 1983. godine Boys and Girls.
Hvalili su je mnogi suvremenici, poput Salmana Rushdieja i Johnatana Franzena, a nazivaju je i "Čehovom na engleskom jeziku".
Iza Munro ostaju fascinantne priče o složenosti i čaroliji zbunjujućeg ljudskog života, precizne u jeziku, pritom nevjerojatno empatične i tople prema svojim likovima, što joj je omogućilo povezivanje s čitateljicama i čitateljima diljem svijeta.
Njezina duga spisateljska karijera u kojoj je gotovo punih šest desetljeća održala vrhunski standard upisana je u književnu povijest, a mi se veselimo svakom novom susretu s njezinim knjigama koje nastavljaju buditi znatiželju i inspirirati.
