Novi naslovi u muškom pjesničkom bloku

Jedna od najdražih nam online biblioteka nastavlja u svoju kolekciju dodavati vrijedne naslove, mahom nagrađivanih hrvatskih pjesnika i pjesnikinja.

Društvo za promicanje književnosti na novim medijima objavilo je u okviru projekta Besplatne elektroničke knjige [BEK] ovogodišnji muški pjesnički blok s osam naslova: Ipak, zora Tomislava Augustinčića, nagrađenu Goranom za mlade pjesnike 2020. godine, Trebalo bi srušiti zidove Krešimira Bagića, nagrađenu Dobrišom Cesarićem za neobjavljeni pjesnički rukopis 2010. godine, Sang Alena Brleka, nagrađenu Kvirinom za mlade pjesnike 2019. godine, Crveno prije sutona Denisa Ćosića, nagrađenu Goranom za mlade pjesnike 2019. godine, Kosine Branimira Dropuljića, nagrađenu Dragom Gervaisom 2019. godine, Maja & Vuneni Tihomira Dunđerovića, nagrađenu na Pjesničkim susretima u Drenovcima 2014. godine, Od praznine Anđelka Mrkonjića te Precrtavanja Jurice Vuce, nagrađenu na Pjesničkim susretima u Drenovcima 2010. godine. 

U nastavku pročitajte više o svakoj zbirci!

Ipak, zora Tomislava Augustinčića osuvremenjuje neke elemente „pojmovnog pjesništva” 60-ih godina i kroz pažljivo i pomno proveden koncept traga za „točkom s koje je o udaljenosti i/ili blizini tijela moguće uvjerljivo lirski progovoriti” (B. Oblučar). Senzualna i apstraktna, klasicistička i postmoderna, Ipak, zora istaknut je prilog promišljanjima o (ne)mogućnostima tijela i tjelesnosti u suvremenoj hrvatskoj poeziji.

Nagrađena knjiga stihova Trebalo bi srušiti zidove Krešimira Bagića već naslovom sugerira izraženiju angažiranost i obračun s vremenom koje doista, bar što se ljudske pameti općenito tiče, ne oskudijeva u posvemašnjoj devalvaciji svih vrijednosti. Poezija je, prisjetimo se, davno naslutila tu oskudnost. To ne znači da je Bagić odustao od asocijativnoga i metaforičnoga pjesničkoga pisma. Međutim, asocijativnosti i metaforičnosti u novoj je zbirci pridodao i izravnost, što ovoj poeziji podaruje istinsko čitateljsko užiće upravo na mjestima začudnih diskurzivnih rezova i tenzija između stvarnosti, praznine i jezika. [Delimir Rešicki]

Brlekov Sang završetak je svojevrsne lirske trilogije, koja u svojemu finalnom pjevu oduhovljuje i ono posljednje, ali u svojoj egzistencijalnoj biti zapravo prvo: pjev krvotoka, magle duše. Sažetim izrazom, jezgrovitim metaforama i komprimiranim slikama, Brlek ponovno nudi mnogo u malom, potvrđujući se kao unikatan i iznimno značajan glas suvremene hrvatske književnosti.

U novijoj struji metaforične i, povremeno, raskošno slikovite mlade hrvatske poezije izdvaja se i Crveno prije sutona mladog goranovca Denisa Ćosića. Pisana u cjelini u ambijentu arboretuma u Trstenu, ova kompaktna zbirka pjesama u prozi stoji na prevodnici „prije kraja dana, prije kraja osobnog ciklusa lirskog subjekta, ali i prije kraja jednoga mitološkog i/ili civilizacijskog ciklusa” (E. Rudan). Prostor knjige pretvara se u poprište meditacije u kojoj je ljudska prisutnost minimalna, ali ova poezija ipak obiluje dodirima i nježnošću.

Pjesnički prvijenac Branimira Dropuljića Kosine nagrađen je 2019. riječkim Dragom Gervaisom za najbolju neobjavljenu knjigu. Riječ je o zbirci pretežno kratkih, sažetih, često poentiranih komada. Dropuljić uživa u igri i ne čini se nimalo sputanim preozbiljnim shvaćanjem sebe i svijeta, a opet mjestimice otvara čak i metafizičke vidike.

Maja & Vuneni Dunđerovićeva je druga zbirka stihova, koja zavodljivom mistifikacijom lirskoga intimizma nudi dojmljivu i nadasve uspjelu nadgradnju autorovoj poetici neotradicionalizma, poststvarnosnosti i popartizma zacrtanoj odličnom nastupnom zbirkom Psiho, ptice. Zbirka Maja & Vuneni redefinira i rekreira ionako maglovitu granicu poetskog i proznog iskaza, ujedno ljubavnog i društvenog, unutarnjeg i vanjskog, emotivnog i (meta)jezičnog.

U zbirci Od praznine Anđelko Mrkonjić traži sidrište duhovna zavičaja i tradicije koju potom resetira osobnom refleksijom. Njegova pjesma nije tek kratkoročna terapija koja nudi tjelesni eskapizam iz grube zbilje. Ona je puno više od toga; pisanje ne samo da oslobađa, već i liječi. […] Dok progovara o ljubavi, bolesti i smrti, Mrkonjić se priklanja formulaičnosti molitve ponizna i mirna govoritelja. Njegove su molitve često eliptične, ali i pričljive i mozaične te rijetko nadražene rimom bez ikakva predumišljaja. [Ivana Đerđ – Dunđerović]

Može se reći kako Jurica Vuco ponovnim uzbibavanjem jezika i medija kao ključnih kodnih energenata 80-ih, stvara jedan hibridni, citatni tekst u kojemu je taj nanovo uznemireni jezik, i kada buja u hipertrofiranim nakupinama, i kad je okupljen u minimalističnu grafiju, jezik izostavljanja, eliptičnosti, nedovršavanja, poliloških strukturiranosti, igre i metakomentara. […] Precrtavanja Jurice Vuce u svim je segmentima izvedbenosti pokazala visoko umijeće poetskog artikuliranja, produktivnu svijest o književnoj tradiciji, drugomedijskoj suvremenosti i posebice o jeziku na čiju ključajuću organičnost ponovno potrebno podsjeća. [Sanja Jukić]

Ovim novitetima mrežne stranice projekta BEK još jednom se potvrđuju kao nezaobilazno mjesto za poklonike suvremene hrvatske književnosti. Uživajte u čitanju!