Page arrow

Finalisti 'Gorana'

Large novo
Srijeda
22.02.2023.

Doznali smo finaliste nagrade 'Ivan Goran Kovačić' za najbolju izvornu pjesničku knjigu tiskanu u dvogodišnjem razdoblju. 

Između stotinjak pristiglih naslova, žiri u sastavu Dorta Jagić, Miroslav Mićanović i Branislav Oblučar izabrao je sljedećih pet finalista:

Krešimir Bagić, Ponornice (Meandarmedia, 2021.)

Knjiga pjesama Krešimira Bagića Ponornice puna je različitih izazova i poziva, kako to već njezin autor u poeziji i drugim tekstualnim praksama nerijetko čini: vidljivom, domišljenom i kronološkom oduzima sigurnost, a nevidljivom i nesvjesnom daje kontekst svakodnevnog i suvremenog. Pjesme se u knjizi slažu kao soneti, crteži, intervencije u drugom formatu, kao svjedočenja, komentari, uvidi, kao zaključci, potvrđivanja i rasuđivanja. Čini ih na začudan način i jezik i ne-jezik, ako je tako moguće misliti o granicama svijeta od Gorgije Leontinca, Sokrata do Kanta, od Goethea do Matoša, Tina i Aragona – što su samo neka od imena ove pjesničke pustolovine. Ponornice žive od različitih poticaja, slučaja i vijesti, od čitanja i bavljenja drugim tekstovima, čuvaju svoja i uzimaju imena drugih, istražuju vlastita potonuća dok traže izlaz na svjetlo dana, dok su na putu do svoga čitatelja.

Goran Bogunović, Vježbe hrabrosti (Durieux, 2021.)

Goran Bogunović ističe se knjigom poezije koja se temama i motivima – osobito njihovom izvedbom – ne boji zalaziti u prostore koji se ne posjećuju često u domaćoj poeziji. Ono što osobito osvaja u Vježbama hrabrosti nenametljiva je, ali kroz cijelu zbirku prisutna začudnost i rijetka gipkost pjesničke percepcije, potpomognuta jasnoćom i mirom autorova jezika. Ovo je zaista originalna i hrabra knjiga širokog zamaha, koja se kreće od preispitivanja vlastitih moći, a još više nemoći u odnosu na druge i na svijet, pa sve do fotografije stradalog para, nulte gravitacije, zvijezda i ništavila koje vodi do „autobusa punog male djece / koja jure u radost.”

Senko Karuza, Nestajanje (Meandarmedia, 2020.)

Glavna osobina poezije Senka Karuze u zbirci Nestajanje je izravnost – iz pjesme u pjesmu slušamo glas koji ne krije svoja raspoloženja i ne ublažava svoje hirove. Čas je to glas rezigniranoga čovjeka koji lamentira nad promašenim životom, čas glas sjetnog zavodnika i hedonista, a čas glas gotovo dječje naivnosti i prkosa. Nestajanje je ujedno i ispovijest, i svođenje računa, i puštanje mašti na volju; knjiga koja ne pravi razliku između velikih tema i malih stvari. Moglo bi se reći da se radi o poeziji stečenoga iskustva, ali stvar je u tome da upravo to iskustvo dolazi pod znak pitanja – da poezija počinje tamo gdje se iskustvo provjerava, prihvaća ili odbacuje. Tamo gdje se miješaju očaj i smijeh Karuza ispisuje svoje najbolje stihove, pjesme koje se pamte. 

Sanja Lovrenčić, Skica za junakinju (Mala zvona, 2021.)

Mnogostrukost i igra, oznake i naznake svijeta u nastajanju i rasulu samo su neke od mogućih koordinata uzbudljive i neuhvatljive knjige pjesama Sanje Lovrenčić Skica za junakinju. Pjesničke dionice i različiti stilski registri, od bajkovitog do predmetnog svijeta, s redovitim uzdahom za onim što će se dogoditi i krugom, krugovima, varijacijama o ljubavi i svijetu, uvlače čitatelja i čine ga sudionikom svijeta u nastajanju i, na neobičan način, u nestajanju, kako se to već u skicama i postanku koji živi od riječi i događa. Pjesnikinja daje uloge i govori, pjeva, iz različitih perspektiva, ali to njezinu knjigu čini i fragmentarnom i cjelovitom, dostupnom i neuhvatljivom. Dok se govori o Drugom, o drugima, provjerava se mogućnost i značenje pjesničkog glasa, njegovih rastera i raspona, domišlja se metoda i način snalaženja u svijetu koji je čitatelju bio dalek i stran, a sad ga on prisvaja i osvaja na toliko čudesnih i neobičnih načina.

Darko Šeparović, Proces gorenja (Durieux, 2022.)

Darko Šeparović napisao je zbirku poezije koja – već od prve pjesme „Požari” – odzvanja u čitatelju kao poziv na otpor uhodanim ispraznostima našega doba. Proces gorenja bavi se „gorućim” problemima suvremenosti, no bez bučnih velikih riječi; dapače, autorov je govor začudan i slikovit, značenjski bogat, a nerijetko gotovo neuhvatljiv, neproničan na prvo čitanje. Šeparović s pravom zahtijeva udubljena čitatelja. U pjesmama koje kao da se odapinju iz zamjenice „mi” i padaju u kaskadi niz stranicu, u snažnom ritmu kroz rezove u stihu i opkoračenja, pjeva o pobjedi prirode nad proizvodnjom i industrijom, neuhvatljive erotike i melankolije ljeta nad konfekcijom putovanja, nad turizmom.

Nagrada se dodjeljuje od 2019. godine, u okviru manifestacije Goranovo proljeće, a prethodne dobitnice su Martina Vidaić za zbirku Mehanika peluda i Evelina Rudan za Smiljko i ja si mahnemo.

Novog laureta ili laureatkinju saznat ćemo 15. ožujka. 

Čestitamo!

Izvor: Goranovo proljeće.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu