Milan Kundera (1929-2023)

Veliki češko-francuski pisac Milan Kundera, autor kultne Nepodnošljive lakoće postojanja, preminuo je u 94. godini.

Rođen je u Brnu, a  nakon što je izbačen iz čehoslovačke Komunističke partije zbog "antikomunističkih aktivnosti", 1975. godine napustio je svoju domovinu i otišao u Francusku. Kundera je proveo 40 godina u egzilu u Parizu i ondje napisao neka od svojih najpoznatijih djela, uključujući Nepodnošljivu lakoću postojanja. Kasnije je napustio svoj materinji jezik da bi pisao romane na francuskom, počevši s romanom Polaganost iz 1993. i posljednjim romanom Praznik beznačajnosti iz 2014. godine. 

U književno polje ulazi 1953. godine zbirkom pjesama Man: A Wide Garden, a 1967. je objavljen njegov prvi roman Šala kojim je privukao pozornost publike i kritike. Na koricama Šale (u izdanju Meandra) stoji sljedeća rečenica Salmana Rushdija o romanu: "Nemoguće je pravedno prosuditi o svoj istančanosti, duhovitosti i mudrosti tog predivnog romana. Milan Kundera je umjetnik, očigledno jedan od najboljih uopće, koji kaže kako su dobro (i zlo) što proizlaze iz ljudske duše važniji od svih velikih napora države. On to kaže sa strašću, dobrim humorom i ljubavlju."

Nakon Šale, uslijedili su romani Život je drugdje (1973.), Oproštajni valcer (1976.) i Knjiga smijeha i zaborava (1978.). 

Njegov najpoznatiji roman Nepodnošljiva lakoća postojanja objavljen je 1984. godine, zabranjen u Čehoslovačkoj do 1989. godine. U središtu su sudbine Tomasa, Tereze, Sabine i Franza, odnosno intelektualaca i umjetnika usred Praškog proljeća, u vremenu drastičnih političkih i društvenih promjena. Važnu ulogu u romanu na tematskoj i formalnoj ravni čini Nietzscheovo vječno vraćanje koje je isprepleteno u likovima koji nastoje pronaći smisao života, ali ne uspijevaju, već se neprestano vrte ukrug. Kundera ne dijeli strasti svojih junaka i ne očekuje od čitatelja da se slijepo identificiraju s tim junacima: on njihova stanja ispituje, precizno bilježi, skeptično komentira. Otud i fragmentarna forma, diskontuitet u naraciji: Kundera svjesno razbija narativnu iluziju, obnažuje vlastiti književni postupak, izravno se obraća čitatelju, nudi mu kulturološke i filozofske eksplikacije kojima temu svojega romana situira u širi kontekst tradicije europske umjetnosti i filozofske misli.

Phillip Kaufman adaptirao je roman u hvaljeni film u kojemu glume Daniel Day-Lewis, Juliette Binoche i Lena Olin, a koji je nominiran za Oscara u više kategorija, kao i druge ugledne nagrade.

Knjige su mu prevedene na više od 20 jezika. Osvojio je nekoliko književnih nagrada, uključujući Prix Europa-Litterature za cjelokupno književno stvaralaštvo. Knjiga Život je drugdje osvojila je prestižnu francusku nagradu Prix Medicis za najbolji strani roman, a Oproštajni valcer je osvojio talijansku nagradu Premio Mondello. Dobitnik je Jeruzalemske nagrade za književnike koji pišu o temi ljudske slobode u društvu. Često su ga spominjali kao kandidata za Nobelovu nagradu za književnost. 

Kunderovim djelima provlači se satira totalitarnih režima i mračna ironija, teme intelektualaca u egzilu, odnos privatnog i javnog, politike i estetike, duše i tijela, slučajnosti i sudbine, odnosno lakoće i težine. Često se ističu njegova stilska kvaliteta i kompozicije romana koje odlikuje posebna melodioznost.

Rijetko je davao intervjue, a vrijedan razgovor vodio je s Philipom Rothom koji je zapisan u knjizi eseja i razgovora Čitajući sebe i druge / Razgovori o zanatu (1980.) u kojemu možete čitati i sljedeće: "Roman ne tvrdi ništa; roman traži i postavlja pitanja. Ne znam hoće li moja nacija nestati i ne znam koji je od mojih likova u pravu. Ja izmišljam priče, suprotstavljam ih međusobno, i na taj način postavljam pitanja. Ljudska glupost dolazi iz potrebe da postoje odgovori na sve. (...) Romanopisac uči čitaoca da shvati svijet kao pitanje. U tom stavu postoje mudrost i trpeljivost."

Njegove knjige odredile su mnoga književna putovanja i u formativnim godinama razvile ljubav prema knjizi kod publike diljem svijeta, a njegovim romanima, pripovijetkama i esejima, kao i drugim tekstovima punima empatije, inteligencije i humora, uvijek ćemo se rado vraćati. 

Izvor: The Guardian.