Foto: Amariei Mihai, Unsplash.
Danas slavimo Svjetski dan espressa, što je idealna prilika da se, s knjigom, opustimo i uz koju šalicu mirisne i okrepljujuće kave.
Kava uživa posebno mjesto u našoj svakodnevnoj rutini, prožima i fikcionalni svijet, a vole je i pisci i spisateljice, neovisno o tome okupljaju li se oko nje u dinamičnoj atmosferi kafića ili tijekom ispisivanja stranica i stranica tekstova u osami vlastitog doma. Na raspolaganju su nam različite vrste kave, od malog i snažnog espressa, preko americane, macchiata, cappuccina, do moka kave i matche. Sjećanje na dobru šalicu kave ostat će s vama dugo nakon što je popijete, a isto vrijedi i za dobru knjigu.
Evo nekih zanimljivosti o kavi koje su na različite načine povezane s književnošću!
Svojevrsni književno-kavopijski mit postao je Honore de Balzac za kojeg se priča da je pio po pedeset šalica kave dnevno! Čovjek izvanredne radne etike i ekstravagancije, Balzac je tvrdio da je pisao 48 sati neprekidno, a navodno je i spavao samo po dva sata dnevno. Ona ga je toliko obuzimala da joj je posvetio i esej Užici i boli kave.
Margaret Atwood također je strastvena ljubiteljica kave. U partnerstvu s Balzac's Coffee Roasters, u 2012. godini stvorila je vlastitu mješavinu kave s okusom karamele i kakaa. Dio prihoda od svake kupljene vrećice donirano je neprofitnoj organizaciji The Pelee Island Bird Observatory, posvećenoj proučavanju i očuvanju ptica selica na područjima gdje se uzgaja kava.
"Radije bih uzela kavu nego komplimente", slavna je rečenica Amy March u Malim ženama, po kojoj je i Louise May Alcott postala prepoznatljiva. Laskanje može biti naporno, pogotovo ako se prije toga nismo razbudili.
Često književni likovi vode rasprave u kavanama, tom poligonu za filozofske i životne polemike (tko bi mogao zaboraviti Dajdam iz Marinkovićeva Kiklopa), a i nije rijetkost da pisci biraju takva mjesta upravo kako bi mogli promatrati ljude u svakodnevici. Znamo da je James Joyce rado pio kave u Puli, no u Pasticceria Caffe Pirona u Trstu radio je na svom slavnom romanu Uliks. Pariška La Rotonda je također jedno od šarmantnih mjesta na kojima ste redovito mogli zateći Gertrude Stein, F. Scotta Fitzgeralda i T. S. Eliota, a u najstariju kavanu na svijetu, venecijanski Florian na Piazzi San Marco, zalazili su Goldoni, Goethe, lord Byron, Marcel Proust, Charles Dickens...
O navikama ispijanja kave Gertrude Stein 1934. godine New Yorker je pisao sljedeće: "Gospođica Stein ustaje svako jutro oko deset sati i pije malo kave, protiv svoje volje. Uvijek je bila nervozna zbog mogućnosti da postane nervozna, i mislila je da će je kava učiniti nervoznom, ali njen liječnik ju je propisao." Bit će da ju je kasnije zavoljela, možda upravo zbog dobrog društva u La Rotondi!
Café de Flore je između dva svjetska rata također bio trendi mjesto za mnoge autore i umjetnike, a ondje se često našao i Albert Camus. Evo još jednog fun facta: od 1994. godine Café de Flore dodjeljuje godišnju književnu nagradu Prix de Flore mladim autorima i autoricama koji pišu na francuskom jeziku.
"Zapamtite, svijet je počeo ići k vragu onog trenutka kad smo dragim ljudima rekli da nemamo vremena s njima popiti kavu", citat je sa samog početka knjige I na početku i na kraju bijaše kava Julijane Matanović koja pripovijeda o tijeku jednoga života, usko povezanog s kavom. Tako je autorica spojila ono bez čega se teško može živjeti, dobru priču i dobru kavu.
Tražite li neke prijedloge kako provesti ovaj zimski sunčani dan, svratite na kavu u Booksu, uvijek ste dobrodošli!
