Nedjelja
01.01.2012.

Nikolaidis, Andrej




Nikolaidis, Andrej
A+ A-

Rame uz rame, kao srodne književne pojave, stoje mu Balša Brković, Aleksandar Bečanović, Ognjen Spahić i Pavao Goranović.

Andrej Nikolaidis rodio se 1974. godine u Sarajevu. Sebe opisuje kao melankolika, voli sve što vole mladi, pa tako redovito odlazi u teretanu, vozi kućni bicikl, a u najtežim trenucima sluša Slipknot. Upravo mu je glazba poslužila kao inspiracija u nekim romanima, a u njima navodi različite primjere, od Joy Divisiona do The Smithsa. Trenutno radi kao kolumnist dnevnika 'Vijesti' i tjednika 'Monitor'. Živi u Ulcinju.

Godine 1990. izlazi njegova prva knjiga Katedrala u Sijetlu, zbirka priča o Apokalipsi. Sljedeća su Ogledi o ravnodušnosti iz 1995., a već dvije godine kasnije, Nikolaidis se ponovno javlja romanom/zbirkom priča Zašto Mira Furlan koji govori o problemu samoubojstva. Junaci knjige kroz prozor ulaze na privatnu projekciju dokumentarnog filma u kojem se vidi vojnikovo seksualno zlostavljanje, a zatim i ubojstvo dvoje djece. Taj prizor seksualno uzbuđuje publiku, sve dok ne shvate da se ne radi o srpskom, nego o muslimanskom monstrumu. Knjiga nije dobila naziv Zašto Mira Furlan zbog piščevog simpatiziranja glumice, već po njegovoj omiljenoj kavani u Ulcinju na Velikoj plaži gdje ljeti odlazio piti.

Godine 2001. izlazi roman Oni! za kojeg Nikolaidis kaže da je nešto najbolje što je ikad napisao, no dva najzapaženija romana svakako su mu Mimesis i Sin. U njima Nikolaidis stilizira priče koje je negdje čuo ili ih je sam proživio, a posebnu draž daje im lokalni štih koji izvire iz njih  .

U romanu Mimesis iz 2003. osvrnuo se na ljude koje susreće svaki dan i na njihove nimalo urbane navike. U formi djelomično autobiografskog štiva govori o svojoj dilemi odlaska ili ostajanja na tužnim prostorima Ulcinja, mediteranskog islamskog gradića koji će se javiti i u Sinu kao specifično mjesto radnje. Poglavlja Mimesisa Nikolaidis je nazvao po svojim omiljenim pjesmama. Ne radi se ni o kakvoj mudroslovnoj knjizi, već je naglasak stavljen na atmosferu i detalje. Nikolaidis je sam izjavio da je tijekom pisanja tog romana na umu imao 1001 noć jer njegov pripovjedač Konstantin, kao i Šeherezada, pokušava isposlovati odgodu.

Za roman Sin rekao je da se radi o njegovom najosobnijem ostvarenju. Materijali iz 'Crne kronike' pokazali su se kao zahvalna literarna građa, kao i knjige o serijskim ubojicama koje čita glavni junak. Pripovjedač u Sinu, imenjak Konstantina Teofilisa iz prethodnog romana, ne zadržava se na prepričavanju i komentiranju vijesti, već sam izvještava s lica događaja i prenosi one događaje koji se odvijaju među promatračima. Nikolaidis dodirom nihilističke i religiozne vizije svijeta destruira i odbacuje sam koncept nade. Jedno od glavnih obilježja romana svakako je ironija, a kad glavni junak prestane biti ironičan, onda ironičnim postaje slijed događaja oko njega. Za konstrukciju romana, Nikolaidis je pronašao inspiraciju u Kubrickovom filmu Oči širom zatvorene u kojem junak šeće gradom i ulazi u niz situacija koje, sve do jedne, govore o seksualnom životu. U Sinu Konstantin šeće gradom i ulazi u niz situacija koje, sve do jedne, govore o odnosu otac-sin. Veliki utjecaj glazbe na njegovo stvaralaštvo ovdje je potpuno očit jer je, kao dodatak romanu, uključen i jedan soundtrack.

Andrej Nikolaidis izazvao je čitavu oluju oštrih protesta svojim tekstom 'Zašto Bosanci i Hercegovci trebaju zaobilaziti Herceg Novi' koji je objavljen u 'Slobodnoj Bosni', u kojem Herceg Novi opisuje kao 'demonski grad ubica, luđaka, Karadžićevih simpatizera i Miloševićevih glasača'. Također iznosi kritiku turizma i njegovog tranzicijskog mutant-izdanja te ga definira kroz pakao. Kad se sve to zbroji, rezultat je zahtjev koji je Herceg Novi uputio državnom tužitelju, optužujući Nikolaidisa za 'izazivanje vjerske i nacionalne netrpeljivosti i izvrgavanje ruglu države Crne Gore'. Nikolaidis je saslušan, ali nije došlo do suđenja. Zbog istog teksta, sud u Podgorici osudio ga je na novčanu kaznu od 5.500 eura zbog vrijeđanja Emira Kusturice. Redatelj je tužio Nikolaidisa zbog neopravdanih tvrdnji da je Kusturica bio blizak suradnik Slobodana Miloševića.


Možda upravo zbog političkih provokacija, lucidnih teorija i zapažanja, ili pak činjenice da u njegovim radovima ima previše antropološkog pesimizma i anarhizma, kao da se stvorila prepreka da Nikolaidis postane mainstream književnik. U prvom ga planu treba isticati kao kvalitetnog književnika i jednu od najzanimljivijih pojava na južnoslavenskim prostorima.

Anela Senčar
19.11.2007.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.