Nedjelja
01.01.2012.

Mailer, Norman




Mailer, Norman
A+ A-

Karijera Normana Mailera, nedavno preminulog američkog književnika i novinara, najbolje bi se mogla opisati kao dugi niz uspona i padova. Rođen 1923., odrastao je u New Yorku u dobrostojećoj židovskoj obitelji koja mu je omogućila da studira na Harvardu. Iako danas slovi za jednog od najvećih književnika recentne američke povijesti, diplomirao je zrakoplovno inženjerstvo, što i nije toliko čudno s obzirom da često koketira s ratnom tematikom.

Na svjetsku književnu scenu probio se upravo romanom koji tematizira Drugi svjetski rat. Goli i mrtvi, izdani 1948. opisuju svakodnevicu grupe američkih vojnika smještenih na filipinski otok pod japanskom vlašću. Njihova se ratna stvarnost u romanu miješa s flashbackovima kroz koje saznajemo više o njihovoj prošlosti. Dvadesetpetogodišnji je Mailer, koji je i sam proveo neko vrijeme stacioniran na Filipinima, čestim korištenjem masnih psovki i eksplicitnim opisivanjem nasilja sablaznio pristojan svijet i izdavače, koji su ga na kraju prisilili da u romanu riječ fuck zamijeni riječju fug, ali je i radikalnim, ogoljenim stilom i pogođenom atmosferom oduševio onodobnu kritiku. Čak je i veliki George Orwell Gole i mrtve smatrao najboljim ratnim romanom ikad napisanim.

Sljedeći mu romani (Barbary Shore, 1951., The Deere Park, 1955.) nisu baš najbolje prošli pa se Mailer okrenuo samovanju i esejistici. Kao zagovornik uživanja u jazzu i marihuani smatrao se otpadnikom od društva pa se takvim prikazivao i u svojim esejima. Čini se da se Mailer cijeloga života sa svoga imena trudio skinuti ljagu stigme dobrog židovskog dječaka i premetnuti se u nekog novog Hemingwaya, po čijim je uzorima gradio svoj lik i djelo. Opsjednutost ratom, alkohol, brojne žene, fascinacija koridom i boksom... sve su to Hemingwayeve odlike koje je Mailer, možda i nesvjesno, pounutrio kao svoje. S obzirom da je onodobna Amerika komuniste mrzila onoliko koliko danas mrzi muslimane, Mailer je željan pažnje medija uporno isticao da mu je Marxov Kapital pomogao da postane bolji pisac, a uputio je i toplo intonirano pismo El Comandanteu.

Nakon objavljivanja zbirke eseja Advertisements for Myself u kojoj je izašao i danas omraženi esej 'The White Negro: Superficial Reflections on the Hipster', Mailer polako izrasta u mitsku figuru američke (književne) povijesti. Malo koji američki pisac je s toliko nehaja i umješnosti miješao kritičku misao, radikalan politički šik i pop kulturu. Njegovi cinični antiestablišmentski stavovi, protkani ogromnom količinom samoreklame pogodili su žicu liberalnijih i lijevih Amera, za koje je Mailer usprkos svim gafovima bio i ostao svijetlo na kraju puta, utjelovljenje mačo ljevičara s mudima veličine Jupiterovih satelita.

Jedino se tako može opravdati trajna naklonost kritike, usprkos nekim toliko lošim uradcima kao što je pretjerano naerotizirana, više fotomonografija no biografija Marilyn Monroe iz 1973. ili roman Ancient Evenings iz 1983., fantazmagorična, eksplicitno erotska priča o reinkarnaciji, čija je radnja smještena među egipatske bogove, a zbiva se 2000 godina prije rođenja Krista.

Bez obzira na književne (ne)uspjehe, Mailerova novinarska karijera započeta osnivanjem časopisa The Village Voice koji je ubrzo postao glasilo nove ljevice, dobro je napredovala. Do sredine šezdesetih Mailer se etablirao kao glavni guru antiestablišmenta, čemu je uvelike pridonio spektakularan uspjeh romana-eseja Vojske noći (The Armies of the Night, 1968.) u kojem opisuje vlastitu ulogu u maršu na Pentagon 1967.

Knjiga je podnaslovljena Povijest kao roman, roman kao povijest, i po uzoru na Capoteovo Hladnokrvno ubojstvo (1966.) namjerno miješa fikciju i fakciju. S književno-teorijskog aspekta zanimljiva je zbog za ono doba čudne fokalizacije. Naime, većinu radnje gleda i opisuje pripovjedač u 3. licu kojeg Mailer malo zove Protagonistom, malo Romanopiscem, malo Povjesničarom, a ponekad i Mailerom. Knjigu su oduševljeno pozdravili svi protivnici rata u Vijetnamu, što će reći većina ondašnjih intelektualaca i Maileru je donijela dvije nagrade: Pulitzera i National Book Award.

Tom je knjigom Mailer pristupio valu novinara okupljenih pod zajedničkim nazivnikom 'nove žurnalistike' ili 'novog novinarstva' - kako vam drago - pravca koji je za novinske potrebe koristio visokostilizirani, književni jezik.

Pulitzerom se ovjenčao još jednom u karijeri. Godine 1979. dobio ga je za roman koji opisuje događaje koji su prethodili pogubljenju ubojice Garyja Gilmorea, prve osobe koja je pogubljena u državi Utah nakon ponovnog uvođenja smrtne kazne 1976. godine. Po romanu The Executioner's Song kasnije je snimljen televizijski film s Tommy Lee Jonesom u glavnoj ulozi za koju je 1983. nagrađen Emmyjem.

Njegov četvrti roman Američki san (1965.) koji je izlazio u nastavcima u Esquireu, kritka nije najbolje dočekala ali je izazvao senzaciju zbog načina kako autor portretira žene. Feministička kritičarka Kate Millet zbog toga ga je u svojem radu Sexual Politics istaknula kao negativan primjer portretiranja žena u književnosti. Mailer joj je odgovorio polemikom 'The Prisoner of Sex', gdje se ne brani direktno, nego kroz analizu djela Henryja Millera i D.H. Lawrencea, također autora koje je Miller prozvala, brani umjetnikovo pravo da se senzualnošću i seksualnošću u okviru vlastite poetike služi kako mu drago.

Mailerov je privatni život bio jednako turbulentan kao i njegova karijera. Ženio se 6 puta, jednu je svoju ženu ubo nožem, dva se puta kandidirao za gradonačelnika New Yorka, a koliko je pritom bio ozbiljan, najbolje opisuje činjenica da mu je jedne godine glavna točka programa bilo osamostaljenje grada New Yorka, a drugi put mu je slogan bio "Glasajte za hulje!".

Mailer se neuspješno okušao i na filmu. Producirao je pet osrednjih filmova, a 1984. je prema vlastitom predlošku napisao scenarij i režirao film Muškarčine ne plešu s Ryanom O'Neilom i Isabellom Rossellini.

Zanimljiva je i uloga koju je odigrao u slučaju Abbott. Naime, nakon Gilmoreova smaknuća, Maileru se obratio drugi zatvorenik, nasilni Jack Abott, deklarirani komunist, koji mu je u svojim dugim pismima opisivao čemernu zatvorsku svakodnevicu. Maileru su se pisma toliko svidjela da je pomogao njihovo objavljivanje, a zauzeo se i za Abbottovo puštanje iz zatvora, nazivajući ga intelektualcem, radikalom i potencijalnim vođom. Ova mu se epizoda obila o glavu jer je Abbott tek što je kročio na slobodnu zemlji ubio nekog konobara s Kube, dvadesetdvogodišnjaka, i odmah je vraćen u zatvor.

Ni uistinu oscilirajuća kvaliteta pisma, ni brojni skandali u kojima je učestvovao ne mogu narušiti sliku američke javnosti o Maileru kao najvećem radikalu i nonkonformistu, sliku koju je godinama toliko pomno gradio (i izgradio) i toliko duboko upisao u srca svojih američkih i svjetskih čitatelja.

Marija Mladina
15. studeni 2007.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.