Kako objaviti knjigu?, dio 3.: Umijeće čekanja i najcrnji scenarij

Protutnjali smo kroz prve dvije faze poput Ptice Trkačice, prepoznali čemer u sebi, othrvali se prvom udaru Crva Sumnje, odslušali mišljenja testnih čitatelja, promislili o njima, naradili se rudarski na rukopisu i najednom se našli na ničijoj zemlji. U ovom slučaju taj već pomalo otrcani izraz – ničija zemlja, zapravo je onaj samotni trenutak u kojemu nam unutarnji glas kaže: Dobro, kucnuo je čas da ovaj rukopis pošaljem izdavačima ili izdavaču?

Taj epski trenutak u biti je prva faza metamorfoze iz nečega što ste bili i još uvijek jeste (običan građanin tj. dlakava gusjenica) u nešto što biste mogli biti (neobičan svat tj. čangrizav leptir, da li tek kupusar ili prekrasan Smaragdni leptir, vidjet će se). No pustimo sad leptire k jarcu i spustimo se na zemlju.

Dakle, je li pametnije rukopis poslati jednom izdavaču i čekati odgovor ili ga u isto vrijeme odaslati na više adresa? I kako uopće poslati rukopis!? Elektroničkom poštom ili ga isprintati i poslati običnom poštom kao u vrijeme Divljeg zapada? I kojoj izdavačkoj kući ili kućama ukazati nesvakidašnju čast i povjerenje?

Izdavačkih kuća je mnoštvo. Za veliki broj njih niste ni čuli, no ima i onih koje vam se čine poput tisućustoljetnih dvoraca obavijenih maglom zloslutnicom baš kao u serijalima The Lord of the Rings ili Game of Thrones. Rekli su vam ili ste negdje čuli kako postoje mali i veliki izdavači, ali zdrav razum vam govori da bi onda morali postojati i srednji, i vjerojatno baš srednjih ima najviše. E, pa, vidite – nema srednjih izdavača, iako ih realno ima, ali nitko za sebe neće reći: ja sam srednji izdavač, to je put kojim sam odlučio kročiti! Ne zamarajte se previše ovim, ajmo reć, identitetskim problemom. Jednostavno, veliki izdavač je veliki izdavač i to samo po sebi izaziva ri-spekt ili strahopoštovanje ili nešto, a mali izdavač je mali i rado će vam reći – ja sam vam mali izdavač, što je, je li, simpatično. Kao da imate posla s vjevericom ili neizmjerno dražesnim psićem pasmine Bichon Frisé.

Imate svakakvih izdavača, kao što ima svakakvih pisaca ili klobučara. Pitanje je – kome od njih poslati rukopis. Hoće li uopće stići odgovor i kada? Većina izdavača dobije svu silu rukopisa, dakle, nije da sjede i tjednima vrte palčeve pitajući se – bože, hoće li nam već jednom netko poslati kakav rukopis ili da stavljamo ključ u bravu!? Ne, uistinu, rukopisa ne manjka, i drugo – ne manjka ni već objavljivanih autor(ic)a. I oni šalju rukopise. Na vašem mjestu, a obzirom da nam je poznato kako izdavačima vrijeme prolazi drugačije nego ostatku svijeta, najbolje je da rukopis pošaljete na više adresa. Odaberite dvije male i jednu veliku izdavačku kuću i pošaljite im rukopis. Najbolje elektroničkom poštom, a ako nađu za shodno, netko će od njih to već isprintati, ponijeti doma i pročitati. Napišite par riječi ili rečenica, pojasnite u najkraćim crtama o čemu se radi u tom vašem romanu ili pričama, u svakom slučaju ništa opširno, možete na kraju ostaviti i svoj broj mobitela, a i ne morate. Požele li vas kontaktirati – odgovorit će vam na mail.

Ovo je osjetljiva, vrlo osjetljiva faza i stoga se oboružajte strpljenjem. Nitko vam neće odgovoriti istog dana, takvo što nije zabilježeno u cjelokupnoj povijesti izdavaštva. Moguće je da vam uzvrate kako su dobili vaš rukopis, pa će vam se javiti kada već, je li, vide o čemu se radi. Kada će stići onaj pravi odgovor – teško je reći. Kako je rečeno, vaš rukopis je samo jedan od tko zna koliko pristiglih i kad bolje razmislite, uviđate da bi trebalo vremena i vremena da to sve netko pročita. Zato u izdavačkim kućama urednici čitaju na svoj način. Prvo svladaju prirodni otpor i žgaravicu koju kod njih izaziva svaki novi rukopis na gomili koja raste i raste iz dana u dan, a ni jednom od njih na čelu ne piše: e, buraz, ovo je, ono, fakat super, ovaj rukopis vrijedan je pažnje.

Jasno, u tom trenutku, vi imate svojih problema i svakako niste u stanju suosjećati s tamo nekakvim urednicima koje uopće ne poznajete, ali barem pokušajte. Jer nije ni njima lako, težak je to kruh, posla je preko glave, a vaš rukopis, pogađate, nije u samom vrhu njihovog popisa prioriteta. Iz objektivnih razloga urednici novopristigle rukopise čitaju ili pokušavaju čitati koristeći takozvani supermenski, sveobuhvatni, laserski pogled, nezamislivo brzo prelete po svemu preskačući ono što je dosadno (ili teži dosadi), i ako uoče nešto dobro ili obećavajuće, malo uspore, vrate se, pogledaju onda kraj, možda ostave nekakvu bilješku i idu dalje za poslom. Moguće je da će se vratiti na vaš rukopis jednog dana, a, statistički gledano, vjerojatnije je da neće.

Izračunali smo i došli do rezultata – pričekajte 36 dana, i ako za to vrijeme ne stigne odgovor ni od ona dva mala, ni od velikog izdavača, možete im poslati po još jedan mail, te vrlo skrušeno i krajnje pristojno upitati jesu li možda bacili pogled na vaš roman. Kažemo, možete, ali i ne morate. Vjerojatno nije dobar znak ako vam se za pet tjedana nitko nije javio. No ako se ipak odlučite poslati drugi mail, šaljite ga kako smo se i dogovorili, ne poslije tri ili osam dana, već po isteku gore navedenog vremena i vrlo skrušeno i pristojno. Možda nitko još nije stigao baviti se vašim rukopisom, to je jedna mogućnost, a druga je da se netko jest bavio njim i nije ga ništa povuklo ili privuklo. Kolikogod urednik bio iskusan, prekaljen, svaki od njih osjeti barem mrvicu nelagode u trenutku kada bi trebao odgovoriti autoru da njegov rukopis nije ono što u tom trenutku traže ili nešto slično što će vama, autoru, slomiti srce na milijun komadića, staklenih krhotinica. Stoga i postoji taj nepisani bonton po kojemu se srceslamajući odgovor šalje kada autor poslije 36 ili koliko već dana pošalje onaj drugi mail. Ne pošalje li ga – urednik će shvatiti da je autor shvatio, točnije, neće ga se više ni sjetiti, jer ima druge autore i drugog posla.

Glavu gore! Namjerno smo vam odmah na početku predočili najcrnji scenarij, a sve ne bi li vas očeličili i što bolje pripremili za sva ona iskušenja koja vas čekaju na putu do slovoslagačnice tj. tiskare.

U narednom poglavlju čitajte: kako se nositi s negativnim odgovorom, što ako u razumnom roku stigne odgovor koji budi nadu, kako ostati pribran u tom trenutku i ne odletjeti poput balona u visine, također – nudimo odgovor na pitanje, postoje li i drugi, efikasniji načini kontaktiranja izdavača (a naravno da postoje!)?

F.B., 22. rujna 2023., Zagreb

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.