Nobel: Pisci na koljenima, spisateljice smanjile na 102:18!

Nobelovu nagradu za književnost ove godine dobila je južnokorejska spisateljica Han Kang (1970) i tako postala tek osamnaesta dobitnica književnog Nobela. Osamnaesta od 1901. (nagrada nije dodijeljena 1914., 1918., 1935., 1940., 1941., 1942. i 1943.), a sve ostalo pripalo je piscima.

Akademija je, dakle, za stotinu dvadeset i tri godine pronašla, prepoznala osamnaest književnica vrijednih po mnogima najvrjednije književne nagrade ever! Premalo? Iskreno, moglo je i gore od ovoga. Tek od početka devedesetih Akademija je ozbiljnije počela obraćati pažnju na spisateljice, sve do tada i dodjele nagrade Nadine Gordimer 1991., autorice su na ovom popisu bile rijetkost, gotovo u okviru statističke pogreške. Najte kaj zamerit, Akademijo, ali tako ispada. Evo pogledajte i sami...

Prvih osam godina uredno su nagrađivani muškarci, sve cijenjeni i vrijedni književnici i osim dvojice – svi s brčinama, a većina i s bradom. Prva spisateljica ukazuje se 1909., riječ je o Šveđanki Selmi Lagerlöf (1858-1940) i to je bilo baš krasno i zgodno, da se malo prošara.

Onda je zavladala prva velika suša za autorice, zaredalo je petnaest autora, da bi se, posve neočekivano – poput jednoroga, tj. jednorogice, 1926. ukazala Talijanka Grazia Deledda (1871-1936) i smanjila rezultat na 23:2. Godine 1927. Nobela je pobrao Francuz Henri Bergson (24:2), a potom šok i nevjerica – odmah 1928. eto još jedne autorice, Sigrid Undset (1882-1949) smanjila je rezultat na podnošljivih 24:3! Pisci zasukaše i ufitiljiše brkove i netko od njih dometnu: Opa, počeli smo se, čini se, i šamarat! – što se smatra jednom od najboljih literatur-pošalica svih vremena.

U Akademiji su i sami uvidjeli da je ovo s Undset bio ipak korak previše, pa su shodno tome uslijedile mirne godine bez čudesa i neugodnih iznenađenja. Narednih osam Nobela dobili su autori i u ovom nikad zvanično objavljenom književnom ratu spolova povedoše, ako dobro zbrajamo, 32:3! Bilo bi i sigurnih trideset Nobela razlike da se netko nije dosjetio jadu i ljeta gospodnjeg 1938. dodijelio nagradu Pearl Buck. Šuška se, nije provjereno, kako se mislilo da je Pearl muško ime, da je žena – valjda bi onda bila Pearla, ali s Američanima nikad ne znaš i tako spisateljice, kao iz inata smanjiše na 32:4.

Muškarci, i ne samo pisci, već i druga muškadija, težaci, mornari, pekari, pa i profesori i drugi uglednici, osjetili su se vrlo jadno i poniženo, nisu mogli dokučiti zbog čega im netko podmeće klipove i čime su, k jarcu, zaslužili takav tretman. Za koga uopće radi ta Akademija!? Za čije babe zdravlje!?

Pred sam rat i godinu prije njegova svršetka spisatelji povedoše kontra spisateljica 34:4, ali nova diverzija uslijedila je već 1945. kada se, opet neko pametan, dosjetio Gabrijele Mistral (1889-1957) koja življaše nakraj svijeta, u duguljastom Čileu, i nju nagradiše. Dobro, graknuše muškarci, i ne samo literati, već i sva druga muškadija, ako nam nastavite ovako bacati pijesak u oči, nećemo se više igrati i tko sjedi u toj jarčevoj Akademiji!? Komedijaši, ženoljupci!?

Nema govora, pretjeralo se baš onako momački, pet autorica u svega trideset i devet dodjela, fakat je to preveć i srdžba muškaraca posve je razumljiva. Da se primiri nastala gungula i nezadovoljstvo odabraše u Akademiji dvadeset uglednih muževa u nizu, sve jednog za drugim, među njima se nađe i naše gore list Ivo Andrić, i tako autori povedoše 54:5 u velikom literarnom natjecanju kontra spisateljica.

I točno kad se trebalo otići na okruglih pedeset Nobela razlike, dogodi se te 1966. nevjerojatno nešto. Nobela dodijeliše Shumelu Y. Agnonu (sigurno ste ga čitali, ili?), ali dodijeliše ga i njemačkoj poetesi i dramaturginji Nelly Sachs (1891-1970). Bile su to vrckave šezdesete i Akademiju je malo ponio sveopći taj hipi-duh, pa umjesto jednog dodijeliše dva Nobela. Dva u jednoj godini!? Vi mora da se šalite gospodo! Škandal, škandal – klicahu muževi kojima je napokon  baš lijepo krenulo i onda – pljus, šamarčina! Na semaforu je stajalo neugodnih 55:6. Žene su počele petavati roge muškarcima na ulici i pokazivati im šest prstiju i to im je jako teško palo. Još malo i postat će predmet sveopće sprdnje ako se ovako nastavi.

Srećom prevladao je razum, Akademija se otrijeznila, uslijedio je niz od dvadeset i pet Nobela za vrijedne i uistinu kvalitetne književnike sa svih strana svijeta. Poslije dugo vremena pisci su mogli odahnuti, protiv vazda neugodne reprezentacije spisateljica vodili su 80:6. Nekako je sve leglo na svoje mjesto, pa su se i opustili, počeli se šaliti na svoj račun prisjećajući se vremena kad su bezrazložno strahovali. 

Kad, ne lezi vraže, osvanuše grube devedesete i eto ti Nadine Gordimer (1923-2014) koja življaše baš nakraj svijeta, u Južnoafričkoj Republici, i tko je te 1991. mogao i pomisliti da će to biti početak kraja za autore. Već 1993. nagradiše Toni Morrison (1931-2019), zli jezici reći će da su i ovom prigodom mislili da Toni ne može ne biti muško (da je žena, valjda bi bila Tonka ili Tonkica), a 1996. i poljsku poetesu Wislawu Szymborsku (1923-2012)!

Kao melem na ranu legoše sedam uzastopnih Nobela za autore, no bijaše to, kako se voli reći, tek labuđi pjev. Spisateljice nahrupiše kroz napukle tisućugodišnje zidine i počeše hametice uzimati Nobele:  Elfriede Jelinek (1946) – 2004., Doris Lessing (1919-2013) – 2007., Herta Müller (1953) – 2009., Alice Munro (1931-2024) – 2013., Svetlana Alexievich (1948) – 2015., Olga Tokarczuk (1962) – 2018., Louise Glück (1943-2023) – 2020., Annie Ernaux (1940) – 2022. i Han Kang (1970) – 2024.!

Muškarci, spisatelji, ali i svi drugi, zašutješe, u sebi svejednako mišljahu – nastavi li se ovim tempom za svega dva ili tri stoljeća spisateljice bi se mogle opasno približiti. Ni danas već nije ugodno vidjeti tih 102:18 na semaforu. Ostala je, doduše, još jedna malešna utjeha – spisatelji su znali dobiti i 25 Nobela zaredom, a spisateljice još uvijek ni 2 u nizu. Ali čekajte samo, već 2025. i to bi se moglo dogoditi, a ako tomu fakat bude tako, ne znamo… neka onaj posljednji ugasi svjetlo. 

Selma Lagerlöf (1858-1940) – 1909.
Grazia Deledda (1871-1936) – 1926.
Sigrid Undset (1882-1949) – 1928.
Pearl Buck (1892-1973) – 1938.
Gabriela Mistral (1889-1957) – 1945. 
Nelly Sachs (1891-1970) – 1966. 
Nadine Gordimer (1923-2014) – 1991. 
Toni Morrison (1931-2019) – 1993. 
Wislawa Szymborska (1923-2012) – 1996. 
Elfriede Jelinek (1946) – 2004. 
Doris Lessing (1919-2013) – 2007. 
Herta Müller (1953) – 2009. 
Alice Munro (1931-2024) – 2013. 
Svetlana Alexievich (1948) – 2015. 
Olga Tokarczuk (1962) – 2018. 
Louise Glück (1943-2023) – 2020. 
Annie Ernaux (1940) – 2022. 
Han Kang (1970) – 2024. 

Vrijednu Kang možete čitati na hrvatskom: Vegetarijanka (HENA, 2018., prijevod – Mirna Čubranić) i Ljudska djela (HENA, 2019., prijevod – Mirna Čubranić). 

F.B., 11. listopada 2024., Zagreb