Glasovita literarna špelunka smještena između Smičiklasove i Bauerove, a iza leđa pjesnika fra Grge Martića, onkraj vilovitog i opjevanog parkića kojega mnogi žitelji Martićeve i danas zovu Parkić Nadstojnika Luciana Prepoštenog, ne radi, a kad će proraditi – ne zna se.
Što ćemo, takva su vremena – bremenita jadom, lockdownima i mižerijom svake vrste. Mnogi su nas napustili, među njima i dvojica velikih glumaca – Mustafa Nadarević i Špiro Guberina. Ostavili su iza sebe velike uloge i oživjeli cijelu galeriju književnih likova, a u seriji Velo misto utjelovili su nezaboravne Smojine likove – inženjera tj. inžinjera Duju i škovacina Jozu.
Ova je godina bila kao loš triler i umjesto da već jednom završi, ona, baš kao i svaki loš triler, još uvijek traje pretjerujući s naglim i 'neočekivanim' obratima. Usred tog čemera čemernog stigli smo nešto i pročitati. Iskreno, književnost je bila i ostala jedan od boljih načina da čovjek i u najgora vremena održi glavu iznad površine. Čitali smo i dobre i loše stvari, ali o lošima na ovom mjestu nećemo.
Početkom godine, u siječnju, pisali smo o Grobnici kauboja našeg dragog i omiljenog Roberta Bolaña. Veljaču je obilježilo Doba čarobnjaka Wolframa Eilenbergera - priča o velikom desetljeću filozofije i znamenitoj četvorci: Benjaminu, Wittgensteinu, Heideggeru i Cassireru. Naličje i lice Alberta Camusa čitali smo u ožujku. Samo dvije godine prije tragičnog kraja Camus se kroz Naličje i lice vraća u doba odrastanja u Alžiru. Na stranicama tih mladalačkih i kako će kasnije sam reći – pomalo nezgrapnih – tekstova, prepoznaje sve ono što će ga pratiti i obilježiti kao čovjeka i autora. Bio je to povratak onom "neiscrpnom suncu" koje je, kao što i sam ističe u jednom eseju, u središtu njegova djela.
Travanj je donio prvo veliko, neočekivano iznenađenje (da je očekivano, onda ne bi bilo iznenađenje) – roman Bijes kojega potpisuje nama do tada, skrušeno priznajemo, slabo poznati Nicola Lagioia. Roman je dobio nagradu Strega i to u vrlo jakoj konkurenciji.
Svibanjskim literarnim pupoljkom proglasili smo Razgovore s prijateljima mlade irske spisateljice Sally Rooney. Dominaciju žena u lipnju nastavlja Madeleine Thien velikim i značajnim romanom Ne reci da nemamo ništa. Kompleksna je to i tužna priča o žrtvama Kulturne revolucije u Kini, stradanjima i raspadima obitelji, ponižavanju i proganjanju nadarenih umjetnika, kompozitora i glazbenika čija djela će ih neminovno nadživjeti. Također to je i priča o zabranjenim ljubavima, izdaji i iskupljenju, o vremenima kada se preživljavalo odričući se vlastitih roditelje ili sestara i braće.
Žensku trilogiju na najbolji mogući način u srpnju zatvara Ida Hegazi Høyer romanom Oprosti.
Početkom rujna vraćamo se u susjednu Italiju i čitamo Anomalije Maura Covachica, a koncem listopada uslijedilo je i drugo veliko, ugodno iznenađenje – Čovjek koji je volio pse kubanskog autora Leonarda Padure. Latinoamerički autori rijetko kada iznevjere, a puno češće nadmaše i najviša očekivanja kao što je to i ovdje bio slučaj. Iskusni autor uhvatio se u koštac s velikom pričom, proveo jednu od najiscrpnijih istraga u novijoj povijesti književnosti i jednostavno – rasturio.
Studeni će, vjerujemo, ostati upamćen po Monadi Sane Perić, filozofski razigranoj autofikciji iz MaMinog budoara.
Jasno, bio je ovo samo vrh ledenog brijega, knjige o kojima smo pisali. Od onih o kojima (još) nismo pisali, izdvajam:
Kensingtonski vrtovi - Rodrigo Fresán
Najbolje namjere, Rođeni u nedjelju, Razgovori u četiri oka – Ingmar Bergman
Lom - Andrés Neuman
Zima, Proljeće – Karl Ove Knausgaard
Čitali smo i dosta starih stvari, ali o tome kojom drugom zgodom. Kada se život pretvori u loš triler – okrenite se književnosti. Ako izbjegnemo invaziju divovskih kukaca s planeta Dindrlek Six, vidimo se u Booksi 2021.!
foto: Aki
F.B., 11. prosinca 2020., Zagreb
Znanstveno je dokazano da upravo prilikom čitanja građanke i građani čine najmanje pokreta.
Na što bi to ličilo kada bi svi jednog dana prestali objavljivati knjiške plažne preporuke? Ličilo bi na smak svijeta, na kraju, možda su upravo te preporuke ona posljednja nit koja od obična čovjeka može načiniti čitatelja, makar i sezonskog.
Zamislite sad da književnost nekako uguramo u jedan takav Eurosong format! Kladim se da bi za par godina svi živi čitali i to bi preraslo u novi nacionalni problem!
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.