U trilerski zanimljivom međugeneracijskom dijalogu razotkrivamo kako su se u davna predFEKP-ovska vremena ljudi uspijevali nalaziti vani i družiti se.
Pišu li, zapravo, književnici cijelo vrijeme o sebi i svojim iskustvima, a onda usput i o nama?
Još prije deset godina Booksa je odbacila Amazonovu čudnu novotariju kao prolaznu modu, a danas se od tog istog Kindlea ne odvajamo.
Nekad nam treba novi par (ponekad i dva) očiju, nova perspektiva na aktualna događanja, ono književno u svakodnevici i svakodnevno u književnom, i baš zato kolumne!
