Page arrow
Bek 728x90px 1Bek logo boja negativ 2 300x250

Rekonstrukcija prošlog života

Large photo 1537083681558 49d9af1ed25c

Foto: Unsplash.

Naslov knjige: Meho Autor knjige: Almin Kaplan Izdavač: Buybook Godina izdanja: 2021
Srijeda
06.10.2021.

Uloga jezika i prostora

Kaplanov roman Meho, ispripovedan u trećem licu, predstavlja realistički tekst koji je istovremeno prožet lirskim opisima te podseća na intimističke minijature ruralnog mikrosveta.

Čitalac ima uvid u radnju koja je linearna i spora, ovim postupkom predočena je slika društva koje krpi svoje živote u posleratnoj svakodnevici i u nametnutim društvenim ritualima. Uprkos prisustvu tragičnih ljudskih sudbina, Kaplanov jezik ne podleže patetici, već ih krajnje objektivno predstavlja. Takođe, svojom arhaičnošću, u čitaočevoj svesti budi zvuke dijalekta opisanog prostora. Naime, prilikom čitanja ovakvog stilskog postupka, čitalac jasno može da uoči udaljenost jezika ispisanog u romanu i onog koji se danas upotrebljava. U tom slučaju, delo bi moglo biti posmatrano kao ono koje ne komunicira sa sadašnjošću, a navedeno se može opravdati potrebom da se dočara zaostalost u selu, kao i zarobljenost u tradicionalnom i patrijarhalnom. Uloga jezika bi mogla da bude, ne samo oslikavanje prostora posredstvom dijalekta već i predočavanje zaglavljenosti u vremenima koja su prošla. Autor, svestan čitaocu leksičkih nepoznanica, u sklopu dela prilaže rečnik manje poznatih lokalizama, a ovim postupkom tumači govor jugoistočne Hercegovine. Ukoliko uzmemo u obzir navedeno, jasno je da je autor promišljao o svakom aspektu dela, kao i to da je jezik veoma važan u književnom stvaralaštvu, te da je njegova uloga značajna za razumevanje predočenog konteksta, kao i prostora o kojem se piše.

Za Kaplanovu poetiku, osim jezika, veoma je važan i prostor, konkretno Dubrave, što se uočava u samom mestu radnje romana Meho, kao i u samom naslovu kasnije objavljene zbirke priča Dubravske priče. Zaokupljenost navedenim prostorom u uskoj je vezi sa biografijom autora, zbog činjenice da je u Dubravama živeo prvih sedam godina života sve do prognanstva. Stoga, veoma je važno književnom delu pristupiti sa svešću o mogućnosti izvesnog podudaranja autobiografskog sa napisanim, što je kod Kaplana slučaj, bar u tom prostornom kontekstu, kako bi se delo shvatilo u potpunosti. U tom slučaju, Meho bi mogao da predstavlja, ne samo jednog junaka već skup svih onih koji su suočeni sa sličnom sudbinom ratnog prognanstva.

Upliv poetskog u prozni žanr

Glavni junak romana, Meho, povratnik u selo Dubrave, uzgaja breskve i paprike i na taj način izdržava porodicu. Osim voća i povrća koje sakuplja u gajbe kako bi ih prodao na pijaci, Meho sakuplja i emocionalne ožiljke u gajbe sopstva. Takođe, mogla bi se uspostaviti paralela između života i zemlje koju junak konstantno kopa, obrađuje i ašovom ispravlja neravnine. Ako bismo život posmatrali kao zemlju, njegov bi zasigurno bio u neravninama i rupama. Navedeno se učitava u neostvarljivoj želji da se nekadašnji život rekonstruiše i u nemogućnosti da se privikne na novi. „On se u taj novi život nastojao umetnuti kao srce hemijske olovke u novi oklop – i nikako nije uspevao.“

Spomenuta nemogućnost mirenja sa sadašnjošću uočava se i u čestoj reminiscenciji na vreme infantilnosti, kao i u Mehinom preispitivanju: gde je nestao sav onaj dečački prostor, gde su sada dedine reči koje su ranije ni iz čega iskakale kao zečevi, kao i „šta se to desi kada čovjek poraste pa mu, pored odjeće i obuće, okrača i svijet“.

Kako tematski okvir romana predstavljaju radovi na džamiji i s tim u vezi zaokupljenost banalnostima koje obesmišljavaju veru, roman bi ujedno mogao da se čita i kao suptilna, ali istovremeno snažna kritika društva koje vođeno pogrešnim načelima zaboravlja na vrednosti koje vera podrazumeva. Navedeno se najbolje uviđa u opisima vernika koji u Mehinoj svesti izgledaju kao heklani stolnjak, a posmatrani sa munare „kao nekakva velika vodenasta mrlja što se postepeno ulijevala na vrata džamije – i nestajala“.

Kaplanov prozni žanr pronalazi uporište u poetskom. Zahvaljujući poetičnim opisima koji stoje nasuprot minimalističkom izrazu, nižu se slike koje bi se mogle posmatrati i kao pesničke, te stoga reči postaju fotografije društva zamrznutog u pokretu.

Osim spomenutom efektnom vizualizacijom jakog lirskog naboja, ovaj romaneskni tekst obiluje mnoštvom zvučnih opisa, koji intenzivno odzvanjaju stranicama. Šumovi, ezan, radio-stanice, zvuk selotejpa, pucanje stakalaca satova ubijenih pod točkovima ‒ prodiru kroz zadimljene prostorije i kroz intenzivan smrad smrti, te se zajedno gube u plavetnilu ili raskrvavljenosti neba. Iz navedenog može da se uvidi autorova tendencija da u prozne okvire umeće poetsko, što se objašnjava spomenutim spojem čula, odnosno postupkom sinestezije.

Pročitano kao crv u breskvi

U poglavlju naslovljenom "Freska za Eska" javlja se odstupanje od dotadašnjeg postupka pripovedanja, a pripovedački glas autor ustupa Esku. U spomenutom delu, sadržane su Eskove misli o ratu, kao i promišljanje o smrti, što se najavljuje kao razlivanje boja na ekranu pokvarenog televizora. Autor rečima oslikava gašenje sveta, prostora, identiteta, pa i gašenje života individue, iznenada, te uspeva da parališe čitaoca i tako predoči Eskovu, takođe nepredvidivu smrt. Kako se životi nastavljaju, tako i pripovedanje ponovno dobija prvobitan oblik, a pročitano poglavlje se čini, tek kao privid, kao crv u breskvi koja će biti pojedena nakon njegovog odstranjivanja.

Kaplanov Meho u središtu sadrži jedan mikrosvet, pa ipak njegove granice su nepostojeće, kako geografske, tako i vremenske. Čitaocu nakon pročitanog ostaje samo da prstima zatvori uši, kako bi zaustavio osluškivanje obrušavanja zidova, Mehinih, a i sopstvenih. Ovo je roman koji govori o ratu i izmenjenim životnim okolnostima nakon istog. Takođe, govori o izgubljenim identitetima, kao i o potrebi da se „rekonstruiše prošli život i na nj nakalemi onaj koji ga čeka i u kojem sve treba ispočetka“.

Suzana Džuver

Tekst je nastao na Bookstanovoj radionici za mlade književne kritičare, čiji je voditelj bio Nenad Veličković, a tema je bila 'Kritika i književni zanat'.

Možda će vas zanimati
Kritike
Homepage photo 1489599849927 2ee91cede3ba 16.11.2021.

Shvatiti prokletstvo predaka

Tekst Bojana Tasića - kritika romana 'Putujuće kazalište' Zorana Ferića - nastao na Bookstanovoj radionici.

Kritike
Homepage pexels photo 1093161 25.10.2021.

Emocionalni infarkt i drugi ožiljci

Tekst Une Kapetan - kritika knjige 'Me'med, crvena bandana i pahuljica' Semezdina Mehmedinovića - nastao na Bookstanovoj radionici.

Kritike
Homepage photo 1477346611705 65d1883cee1e 07.10.2021.

Iza šutnje su planine kojima teče usamljena reka

Tekst Milice Joksimović - kritika romana 'Iza šutnje su planine' Adnana Repeše - nastao na Bookstanovoj radionici.

Kritike
Homepage mezar 21.09.2021.

Knjiga fantastične historije

Tekst Nenada Kostića - kritika zbirke priča Jasmina Agića 'Čudo u Ulici Omera Maslića' - nastao na Bookstanovoj radionici.

Kritike
Homepage photo 1569925089327 9b4f1c9400d8 14.09.2021.

Trenuci spašeni od prolaznosti

Tekst Sare Tomac - kritika zbirke proznih fragmenata 'Autobusne bilješke' Selvedina Avdića - nastao na Bookstanovoj radionici.

Piše: Sara Tomac

Kritike
Homepage photo 1507348762124 e7e0afcc0943 08.09.2021.

Potraga za svjetlom u razrušenom svijetu

Tekst Milane Gajović - kritika romana 'Greta' Faruka Šehića - nastao na Bookstanovoj radionici.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu