Page arrow
Bek 728x90px 1Bek logo boja negativ 2 300x250

Zanimljivi klišeji

Large twin peaks Foto: Jasperdo / Flickr
Naslov knjige: Majstorović i Margarita Autor knjige: Josip Mlakić Izdavač: Fraktura Godina izdanja: 2016.
Nedjelja
27.11.2016.
Novi je Mlakićev roman Majstorović i Margarita crnohumorni triler iz edicije Balkan Noir
Zaplet romana počinje kada na adresu okultnog časopisa 'Peto oko' dolazi anonimna dojava da je na ravnom dijelu autoceste u blizini gradića Blizanci napravljeno zakrivljenje nevidljivo ljudskom oku, povezano sa brojem 666, odnosno sa Sotonom, a iza nje se, navodno, krije tajna koja će promijeniti živote mnogim mještanima. Priču sagledavamo iz ugla Jozice Majstorovića, mladog i nesigurnog novinara, dijabetičara koji živi sa svojom majkom, takođe dijabetičarkom, koja je usljed razvijenog stadijuma bolesti nepokretna. 
Nakon te anonimne dojave, a kako mu je u životu inače užasno dosadno, Jozica će početi da se bavi istraživačkim novinarstvom. Njegovo istraživanje nije bogzna kako profesionalno, s obzirom na minimalni budžet kojim redakcija raspolaže i na to da su mu kolege Alli (koji insistira na dva slova 'l' u svom imenu), čije je zanimanje da uklanja sihre i salijeva stravu, i Lidija, proročica čija je specijalnost tumačenje mističnog jezika tarot-karata.
Samo bi jednoj takvoj redakciji i pomalo izgubljenom, preraslom tinejdžeru Jozici odlazak iz Zagreba u malo, zabito mjesto Blizance, poznato jedino po tome da je noću izuzetno mračno, moglo biti avantura. Naime, Jozica u Blizancima upoznaje Margaritu, u različitim smislovima živahnu djevojku, ispostaviće se, svoju životnu ljubav. 
Ono što se u priči dalje razotkriva umnogome je očekivano. Blizanci, ma koliko ne bili nikome zanimljiva zabit, ustvari kriju mnoge tajne, perverzije i nasilja, vezane prije svega za događaje od prošlog rata. Ubijanje pripadnika srpske nacionalnosti povezano je i sa misterioznim nestankom dvije djevojke iz sela, od kojih je jedna čestita hrvatska katolkinja.
Od usiljenog naslova, koji podsjeća na srednjoškolske izlive kreativnosti, preko stalnog i nametljivog insistiranja na povezanosti Blizanaca sa serijom Twin Peaks i tipskih likova – veterana, perveznjaka, sveštenika, policajaca i dva tipa seoskih ljepotica, onih stidljivih i onih koje se slobodnije odnose spram svoje seksualnosti – u ovom romanu nema gotovo ničega što bi izlazilo iz klišeja poratne regionalne proze i, šire gledano, krimi žanra. S tim u vezi, u potpunosti je opravdana Krehova oštra kritika romana.
Međutim, riječ je o jednom vrlo čudnovatom tekstu. I pored formalne, stilske i tematske klišejiziranosti, on je na nivou cjeline po mnogo čemu uspjelo literarno djelo. Prije svega, tekst nije dosadan, iako je predvidljiv. Dinamika se gradi tako da je na početku tok događaja sporiji, ali se do kraja sve više ubrzava. 
Osim ovog ubrzanja tempa, autor se uglavom vješto služi i kontrastiranjem. I ono se takođe može primijetiti na formalnom nivou. Na početku, dok je priča vezana za redakciju 'Petog oka' i prva Jozicina putovanja u Blizance, preovlađuje humor, koji postepeno prepušta mjesto nelagodi i na kraju nasilju sa tragičkim karakterom. Tema seksualnosti takođe prati ove etape, tako da se od neskrivene i često nesputane Margaritine seksualnosti do kraja teksta prelazi na sistemsko muško seksualno nasilje nad ženama. Važan segment u ovom prelasku iz komedije u tragediju jeste i scena maškara, koje se kao i sve ostalo u Blizancima dešavaju u neočekivano vrijeme, u decembru.
Ova promjena registra umnogome doprinosi da se konačan krvavi rasplet doživi snažnije, nego što bi to bio slučaj da je pisanje htjelo fingirati ozbiljnost. Često je slučaj u regionalnoj prozi da se temama ratnog nasilja pristupa iz višeg registra, a da se ta ozbiljnost, ustvari, zasniva samo na klišejima. Mlakićeva se upotreba klišeja stoga može tumačiti i tako da se ukaže na njenu povezanost sa crnohumornim aspektom i sa autorovim više ili manje uspjelim pokušajima stilizovanja groteske.
Odnos muških i ženskih likova uglavnom jeste tipiziran, jer su i likovi dati u klišejima. Tako će i Jozica odrasti tek kada figuru nepokretne majke zamijeni Margarita, što je možda i najproblematičniji segment teksta, gledano iz rodnog ugla. Drugi nivo problema jesu mrtve djevojke koje pokreću radnju, i čiju osvetu na kraju iznosi muškarac, ali one barem dobijaju zadovoljenje pravde. To konačno zadovoljenje pravde i to što žene pokreću radnju, odnosno što im je funkcija da motivišu muške likove da djelaju, može se kritikovati sa rodnog aspekta.
S druge strane, centralni odnos u romanu između Jozice i Margarite, i pored toga što je on novinar, a ona samo njegova djevojka, dinamičan je u pozitivnom smislu i zasniva se na međusobnoj podršci, tako da oboje na kraju dobiju ono što žele. Margarita je posebno uspio lik, jer je autonomna u donošenju svojih odluka i nadilazi tipsku ulogu Jozičine motivatorice, ali je ujedno i vrlo duhovita i poigrava se sa svojom rodnom pozicijom.
Glavni lik ovog romana podsjeća na sam tekst romana. Jozica je običan mladić, nedozreo, nesiguran, neodgovoran prema bolesnoj majci, koju zanemaruje, ukratko nebitan lik, ali on je taj koji, zahvaljujući odnosu sa Margaritom, postavlja prava pitanja, koji ne odustaje od priče sve dok ne dođe do razrešenja misterije. Nije uvijek jasno da li Jozicu motiviše novinarska želja da juri za pričom, koliko ustvari pronalazi razlog da što više vremena provede sa Margaritom.

Slično je i sa ovim romanom. Nije jasno koliko je autor svjesno i sa koliko književne predanosti osmislio formu, koliko je radio na promjeni dinamike i koliko na stilizovanju klišeja, a koliko je to samo proizvod njegove književne intuicije. Zbog toga roman Majstorović i Margarita nije bez mane, i gubi na kvalitetu. 
Ali, baš kao što je Jozica zbog svog postepenog razvoja i žara da barem voli Margaritu, ako ne i da bude najbolji istraživački novinar, zaslužio srećan kraj, tako je i njegov stvaralac klišejizirane likove formirao tako da se oni uklapaju u pakleni svijet nacionalističkog 'malog mista', i dinamičnim smjenjivanjem humora sa tragedijom, zla i dobra, nasilja i ljubavi, napisao roman koji na osoben način prikazuje jednu od najčešćih priča u savremenoj regionalnoj prozi, priču o ratu i njegovim posljedicama.
Možda će vas zanimati
Kritike
Homepage o zlatu ljudima i psima 300dpi 25.05.2021.

Postapokaliptično zlodušno proročanstvo

Roman 'O zlatu, ljudima i psima' Josipa Mlakića možemo okarakterizirati kao postapokaliptično proročanstvo o vrlo mogućoj radikalizaciji sadašnjosti u skutima budućnosti.

Piše: Dalibor Plečić

Kritike
Homepage mrtva ribe 01.04.2012.

KRITIKA 145: Josip Mlakić

Zemlja u kojoj nema mjesta za starce simbolički je prikazana bezimenim selom podijeljenim na dvije strane – hrvatsku i bošnjačku.

Piše: Matko Vladanović

Kritike
Homepage 2429 21.08.2011.

KRITIKA 123: Josip Mlakić

Poopćavanje rata koji nedefinirano čuči u pozadini i natkriljuje sve postupke junaka danas više nije dovoljno . Niti zanimljivo.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu