Page arrow
Web banner 3 korekcijaBanner mobile 3 korekcija
Piše: F. B.

'Mjesto presjedanja': Udahnuti život ništavilu

Large mjesto presjedanja

S naslovnice knjige.

Naslov knjige: Mjesto presjedanja Autor knjige: Matěj Hořava Prevoditelj: Mateja Pavlic Izdavač: Disput Godina izdanja: 2023
Petak
05.05.2023.

Književnost je područje imaginacije (no shit, Sherlock), ali isto tako i zrcalo u kojemu često prepoznajemo stvaran život - ili nam se samo čini da je to stvaran život? Ne znamo, teško je reći, pa čak i da nam sam autor potvrdi ili opovrgne naše sumnje, nije moguće sa sigurnošću reći u kojoj mjeri je ono što smo pročitali utemeljeno u stvarnosti. U Booksi, među našim literatur-znanstvenicima, postoje dvije dominantne teorije. Prva po kojoj autor(ica) zna sve i kada bi gospodična, odnosno gospon htjeli ili željeli (a obično neće i ne žele), lako bi mogli odagnati svaku nedoumicu i reći – evo, ovo se stvarno dogodilo, a sve ovo drugo samo je nadgradnja, izmišljaj.

Zagovornici druge teorije uvjereni su kako je autor(ica) otprilike posljednja osoba na svijetu koja bi nam mogla biti od pomoći u ovoj nečuveno zamršenoj stvari. Autori(ce) po svojoj spisateljskoj prirodi u većini slučajeva ne mogu razlikovati izmišljene od stvarnih svjetova. Niti brinu oko toga. Skloni iskrivljavanju nama poznate stvarnosti, njezinu uljepšavanju ili nagrđivanju, grade nešto posve treće – pripovijest sazdanu od svega što im je u određenim trenucima prošlo kroz glavu. Jednostavno rečeno – literati su, baš poput Kramera (fikcijskog lika kreiranog po stvarnom čovjeku) iz tv-naniznake Seinfeld, oni koji ne žele ići u klasičnu pizzeriju, već u onu gdje sami mogu izabrati od kojih će sastojaka načiniti svoju pizzu.

Opet, po nekim teorijama koje ozbiljna znanost s prezirom odbacuje sve ovo uopće nije važno, jer književnost je zapravo posljedica svjetlucanja u središtu superudaljenog sazviježđa u narodu znanog kao Usplahireni Daždevnjak.

Bilo kako mu drago, u ovom trenutku nismo u stanju ponuditi odgovore na sva pitanja koja nas muče, ali smo zato nastavili čitati i ovih dana pročitali Mjesto presjedanja češkog autora Matěja Hořave. Hořava je, vidjet ćete, vrlo zanimljiv autor i kako u pogovoru navodi prevoditeljica Mateja Pavlic (ne, nije Ć na kraju, već baš C), o njemu se zna malo. Piše pod pseudonimom, a kao lektor češkog jezika radio je u Bavarskoj, rumunjskom Banatu i posljednjih godina u Gruziji. Trenutno je, kako čujemo, u Budimpešti. Pažnju češke književne javnosti privukao je 2014. kratkim romanom Rakije: proze iz Banata koji mu je donio nagrade Magnesia Litera (kategorija – otkriće godine) i Češká kniha.

Hořava je godinama u egzilu, ne doduše prisilnom, i taj život u tuđini u ovom slučaju je važan, jer su obje njegove knjige dobrim dijelom rezultat boravka u drugim zemljama. Rakije: proze iz Banata su upravo to – proze iz rumunjskog Banata, a Mjesto presjedanja zbirka su literarnih razglednica iz Gruzije. Međutim, ni tuđina više nije što je bila, svijet je već odavno postao globalno selo i Hořavine putešestvije ne ostavljaju traga na njemu. Barem ne vidljivog. Ožiljci ipak postoje i u određenim poglavljima-pričama u Mjestu presjedanja jasno su vidljivi, no oni nisu rezultat života izvan domovine. Bavarska, Banat i Gruzija, pa sada i Budimpešta, mjesta su manje ili više udaljena od Češke geografski, i to nije toliko važno – kod Hořave kao da je važniji život u drugom jeziku što je za njega, čovjeka kojemu je jezik sve – i majka, i otac i domovina, stvarno big deal.

Životne priče likova raspoređenih u dvadeset i devet kratkih gruzijskih pripovijesti često su bremenite tugom, većinu njih ždere samoća, zbog rata ili drugih nesretnih okolnosti morali su napustiti rodne gradove, sela, pokrajine i krenuti ispočetka na drugom mjestu. Osjećaj gubitka, izmještenosti i samoće najdublji je u pripovijesti Duhoborac – jednoj od najboljih u knjizi. Učitelj kojega autor ondje susreće živi u jednom od najpustijih dijelova zemlje, sam u kući, u selu okružen armenskim katolicima. Razgovor s čovjekom kojemu rijetko tko navrati ispunjen je gorčinom, ali Hořava cijelu ovu tužnu priču uspijeva ispripovijedati uz podosta duhovitosti koja uvijek dolazi iz samog bivanja čovjekom. Netko će to uočiti i iskoristiti, netko neće, a kod Hořave to ide jedno s drugim, posve lako i prirodno.

Koliko god sve pripovijesti u Mjestu presjedanja prožima osjećaj samoće i izmještenosti, Hořava se u svojoj prozi tvrdoglavo odbija prepustiti i nestati u jednom od tih ponora. Za njega je pitanje stila udahnuti život točno na mjestima gdje nas nesreća i splet nesretnih okolnosti žele odvući u ništavilo. Češka književnost i kinematografija prepune su likova (i autora) koji umjesto odustajanja i polaganog nestajanja nastavljaju dalje, glavinjaju kroz život i rugaju se nesreći i zloj sudbini u lice. Hořava dijelom jest dio te tradicije pripovijedanja, no još više je svoj, originalan.

Njegove gruzijske kratkoprozne razglednice, kao i one banatske, rezultat su boravka u tim prostorima, poznavanja ljudi koji ondje žive. Postavlja se pitanje – bi li on uopće postojao kao autor da je ostao živjeti i raditi u Češkoj? Imamo razloga vjerovati da bi, ali se onda postavlja i drugo pitanje – kakva bi bila Hořavina češka proza? Ne znam za banatsku (jer je, avaj, nisam čitao), ali u gruzijskoj prozi autor često evocira uspomene na život u domovini, pripovijesti iz Tbilisija ili Batumija isprepletene su s epizodama iz djetinjstva i mladosti u Češkoj. Hořava stalnim promjenama mjesta boravka izrasta kao autor, u njemu se taloži iskustvo života u egzilu i drugim jezicima, pa se nekako da naslutiti da će njegove razglednice u budućnosti biti još bogatije.

Svojevremeno je Tiziano Scarpa boravio u Zadru što je rezultiralo zbirkom pjesama Govorancija turističkog vodiča pred zalaskom sunca – knjiga je u cijelosti posvećena Zadru. Trebalo bi Hořavu pozvati na par godina u Hrvatsku (mogao bi, primjerice, raditi kao arhivarski namjesnik u Booksi!) i vidjeti što bi se izrodilo iz toga.

Prije same odjave, Booksino vijeće za češki jezik želi pohvaliti odličan posao koji je na prijevodu obavila Mateja Pavlic. Hořavine češko-gruzijske proze oživjele su na hrvatskom kao što trešnje u okolici Kyota ožive, probeharaju u proljeće.

Pročitajte Mjesto presjedanja. Ozbiljno, morate, riječ je o obaveznoj lektiri.

F.B., 3. svibnja 2023., Zagreb

Možda će vas zanimati
Pisma Pukovniku
Homepage booksa ljeto 2022 31.05.2024.

20 godina Bookse: Kratka povijest Začitavanja (2)

Uz novih 25 naslova probranih iz Začitavanja, donosimo i popis svih autora koji su čitali i pisali o knjigama u jednoj od naših najdugovječnijih rubrika.

Piše: F. B.

Pisma Pukovniku
Homepage booksa ljeto 2022 17.05.2024.

20 godina Bookse: Kratka povijest Začitavanja (1)

Za razliku od rubrike 'Kritike' koja je stresna i u kojoj zna biti svega, u 'Začitavanju' se već godinama trudimo pisati o knjigama koje su za svaku preporuku.

Piše: F. B.

Preporuke
Homepage untitled design   2024 05 15t123751.022 15.05.2024.

'Strogo praćeni vlakovi': Jezična vizija svijeta

Kakav je odnos knjige "Strogo praćeni vlakovi" Bohumila Hrabala i njene filmske adaptacije?

Piše: Dunja Ilić

Preporuke
Homepage e31c5e58 be83 4d9a 8b8e a7a54b0b41b3 10.05.2024.

'12 points go to...'

Zamislili smo da je Malmö epicentar, ne samo glazbene, već i književne euforije.

Piše: Anja Tomljenović

Preporuke
Homepage 34123542576 6c1ffb7866 c 02.05.2024.

'Druga zemlja': Veliki američki roman

Pojam "veliki američki roman" upotrijebio se bezbroj puta, toliko da se već izlizao od silne upotrebe, ali Baldwinova "Druga zemlja" to jest – istinski veliki američki roman autora koji točno zna što želi i mora reći, i zna kojim sredstvima to postići.

Piše: F. B.

Preporuke
Homepage nauchi da chitash  godina bisera  fejs 15.04.2024.

Opasnost nekritičkog pristupa romanu 'Godina bisera'

Na drugoj radionici u sklopu projekta „Njena priča je i tvoja priča" tema je bila roman "Godina bisera", prerano preminule češke autorice Zuzane Brabcová. Donosimo kritiku Stanislave Paunović.

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu