Za ovogodišnje slijetanje Islanđana na pozornicu Revije malih književnosti pripreme smo započeli još prošli četvrtak kada se Booksin čitateljski klub, nakon dugo sastajanja na Zoomu, družio uživo u Martićevoj 14D. Razgovarali smo o romanu Plava lisica islandskog autora Sjóna koji je izvorno objavljen 2003. godine, dok je do nas stigao 2016. godine u izdanju V.B.Z.-a i zahvaljujući prijevodu Tatjane Latinović.
Autor je jedan od najcjenjenijih i najprevođenijih islandskih književnika, poznat je po suradnji s islandskom pjevačicom Björk i autor je teksta mnogih njezinih pjesama, a radio je i s poznatim danskim redateljem Larsom von Trierom, za čiji je Ples u tami napisao stihove pjesme nominirane za nagradu Oscar. Ovaj nas je roman odveo u neko potpuno drugo vrijeme, u drugu polovicu 19. stoljeća, u izoliran i surov islandski krajolik koji je ispunjen usmenim narodnim pričama i fantastičnim prizorima.
Od početka nam je bilo jasno da nam se u rukama nalazi odličan, zanimljiv i slojevit roman. Štoviše, ova nevelika knjižica na nešto više od stotinjak stranica u sebi krije mnogo zanimljivih tumačenja, a otvara i vječno pitanje poput odnosa čovjeka i životinje, odnosno humanog i animalnog, u kojemu trenutku se (i iz kojih razloga) ta granica prelazi i kako pomiriti tu dualnost koja se nalazi u svakome od nas. Neke od polaznica kluba ovaj je roman, upravo zbog kompleksnog i svevremenskog odnosa čovjeka s prirodom, podsjetio na roman Starac i more.
Kao jedan od aduta romana svakako je i njegova struktura. Prilikom gostovanja u Booksi prije nekoliko godina, autor nam je otkrio da ga je strukturirao poput klasičnog gudačkog kvarteta: "Nakon suradnje s glazbenicima iz Brodsky Quarteta, shvatio sam da lov, kretanje čovjeka i lisice, ima ritam i potencijal za muzikalnost. Pala mi je na pamet struktura gudačkog kvarteta: on ima četiri dijela i jedan glavni motiv. Svaki dio ima svoju brzinu i kompleksnost, ali svi vode prema istoj emocionalnoj istini." Mnogima se takva kompozicija svidjela, dok na neke polaznice prvi dio, u kojemu je opisan lov na lisicu i međusobno ogledavanje između nje i lovca, i nije ostavio poseban dojam, s obzirom na to da je pisan u sporijem ritmu.
Knjigu su neki pročitali i više puta jer su se tek pri ponovnom čitanju otvarali neki novi slojevi. Jedan polaznik je ovaj roman čitao kao životnu priču o velečasnom Balduru Skuggasonu i njegovom odnosu s lisicom, dok su je neki iščitali kao roman složen od dvije paralelne dionice koje se nadopunjavaju, točnije, kao priču o spomenutom velečasnom i botaničaru Fridriku B. Fridjonssonu i njegovoj štićenici Abbi/Hafdis. Napomenuo je kako je razrada lika Fridrika bila nedovoljno razvedena i pomalo neuvjerljiva da "nosi" paralelnu pripovjednu dionicu, pogotovo jer se značajan komad teksta troši na opisivanje islandskog krajolika, oluje i lavine iz Baldurove perspektive.
U jeziku su mnogi primijetili da se osjeti da je autor pjesnik, upravo zbog sažetog izraza i minimalizma koji su smo istaknuli kao jednu od kvaliteta ovog romana. Minimalna količina riječi potrebna je da se angažira čitatelja i da on otvori prostor za maštu, stoga je bilo zanimljivo primijetiti na koji su se način povezivale različite informacije. Primjerice, pismo koje Fridrik šalje velečasnom u kojemu moli za Abbin ukop ostavilo nas je u nedoumici - je li moguće da je Fridrik Baldura namamio u oluju koja se spremala, s obzirom na to da je znao da Baldur gotovo opsesivno lovi lisice? U konačnici, je li ta Fridrikova klopka pokušaj zadovoljenja moralne pravde? Jednostavan jezik i precizno birane riječi otvorile su brojna tumačenja, a iako se radi o mučnim temama, u koji redak se potkralo i malo ironije i humora, što je dobro izbalansiralo i obogatilo čitav roman.
Abbu, djevojče s Downovim sindromom s tragičnom sudbinom, izdvojili smo kao jasan simbol čistoće. Uz to, jedna polaznica je istaknula kako je njezin interes za ptice izuzetno dobro pogođen simbol. Abba je voljela proučavati ptice i skupljati perje u bilježnici koju je naslovila "Ptice svijeta - Abba iz Brekke", a o tome koliko je ona značenjski važna, svjedoči i činjenica kako ju je Fridrik pokopao upravo s tom knjigom.
U jednom trenutku kazaljke sata su prekinule našu plodnu raspravu i bili smo je prisiljeni zaključiti, inače bi ona potrajala još neko vrijeme. Složili smo se kako se radi o izvrsnoj knjizi svjetskog glasa koju vrijedi pročitati. Iako smo zakoračili u jesen, možemo zaključiti kako je prvi ovogodišnji susret Booksinog čitateljskog kluba urodio poticajnom raspravom i odličnom preporukom!
'Sretan slučaj' je sretan nastavak priče u kojoj se otprilike svakih jedanaest-dvanaest godina pojavi izbor iz prebogatog opusa jednog od najvećih osobenjaka američkog pjesništva druge polovice XX. stoljeća, Charlesa Bukowskog.
Povratak na mjesto zločina bio je provodni motiv ovog susreta, na kojem smo predstavili nove knjige jednih od najznačajnijih strip autora na ovim prostorima.
Volite nas čitati i sudjelovati u našim događanjima i programima?
Podržite nas. Vaša donacija će nam omogućiti da i dalje budemo Booksa koju toliko volite.