Imagine

Imagine 
(*fotografija - Lenon i Yoko Ono)

Zamislite:
na crno bijeloj fotografiji, u nekom zemaljskom raju,
žena i muškarac tek izašli iz toplog kreveta,
poziraju potpuno golih tijela.

Zamislite:
najpoznatiji glazbenik na svijetu i
svjetski najpoznatija, nepoznata umjetnica,
drže se za ruke i pokazuju guzice .

Zamislite:
muškarac, mršavog tijela, začuđenog lica, s naočalama na nosu i
japanska gospođa, crne i duge kose koja joj prekriva lice,
privlače pažnju na svoje guzice.

Zamislite:
ne gledajući ispred, nego iza sebe
propagiraju duhovnu čistoću i pune bankovne račune
poručuju: jedino što je važno su naše guzice.

Zamislite:
ispod fotografije komentar:
"Vjerujte u čuda! Jer, ako je
Yoko Ono, s ovako lošom guzicom,
nagovorila Lenona da razjebe Bitlise,
onda je sve moguće."

Zamislite.  

Posljednji pozdrav tetki (Spoon River)

Ljiljana
Mrvim zemlju nad tvojim grobom
bačena ruža nije isto.
Grumen udara u sanduk,
netko se ljuti na tebe.
U zadnje vrijeme gubila si se
u pravi čas odlazak je došao.
Govorili su da sličim na tebe.
iako si očeva sestra, meni se nije tako činilo.
Oprosti što ne plačem i jedva čekam da završi sprovod
sutra putujem, u rodni grad.
Želim saznati je li djed, tvoj otac,
rođen kao kopile i jad.

Lidija
Sjećam se,
vagala si me kad sam k tebi došla.
Sjećam se,
nisam voljela sladoled, mahune ni tvoje čvarke
Sjećam se,
najviše sam mrzila i na odlasku vaganje.
Čudno je čega se čovjek na grobu sjeti.
Jesi li znala, duša je teška samo, 21 gram.

Jasna
Sve se posložilo, uspjela sam stići na ispraćaj.
Uljepšavanje života bila je tvoja zabluda i
savršen oblik opstanaka.
Koliko je napora potrebno da se istina sagleda?
Staro čeljade nikome ne treba.
Vani sja Sunce,
za plakanje, dovoljna je minuta.              

Arena (izabrane riječi)

KLJUČ slomljenog ZUBA 
BRAVA na vratima kaveza.

Kruha i igara.

MUŠKARAC bez imena,
u oklopu i SANDALAMA.

Sponzoruša,
KOKOŠ plemićkog porijekla čuva

RUBAC, lovorov vijenac i Rudus.
Darovi za pobjednika.

Booksa (slika uhvaćenog trenutka)

Poznata pjesnikinja i
osam starijih učenica
sjede u kavani koja je biblioteka.
Iznad njih galerija i
police pune knjiga.
Na ogradi vise, s krilima tri lutka i natpis:
"Centar za dokumentiranje nezavisne kulture."

Ispod stepenica crvena vrata od WC-a,
u njemu pločica objašnjava:
"Posjećujem događanja jer je moje mišljenje bitno."

Učenica pjesmu čita.
Iznad nje, žuta tabla, bijelim slovima pita:
"Koja je tvoja priča?"

Ljiljana Brković Zorčić