Srne kojima mladunčad još uvijek pije glagole iz nabreklih dojki, srne kojima u arterijama rastu planinske hladnoće vrhova zašećerenih glava, gluhe i neuhranjene srne hranjene
GMO poezijom, one su još zametak, te srne čija krzna trče udaljenom gomilom šumskog tkiva
srne iz kojih izlete sitne plastične ptice, bezkljune, ptići im grizu organizirano kao radnici manufakture
ugašene dojke
iščekuju da šuplja kost progovori avion
avion koji bez pilota sanja svoja popunjena sjedala i osjeća trome slonice
u krvotoku kako im topot razara motore
a u slonicama nebo pomiješano s raslinjem probavlja se temeljito
da bezubi slonići lakše sažvaču zvijezde
sve mi, s jednom nogom na kilometrima udaljenoj livadi
u željeznoj zamci
ispod nepropusne magle
čekamo da netko opiše
što je to sigurna noć
Foto: Manuel Paul / Flickr
