Razgovor Između radnog stola i kuhinjskog šanka: pisanje i prevođenje pod istim krovom

Meksički književnik, kolumnist i kazalištarac, Carlos Pascual, koji već sedamnaest godina živi u Ljubljani, i njegova životna partnerica, prevoditeljica i profesorica luzitanistike na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, Mojca Medvedšek, izgradili su vezu oko često nezahvalna prevoditeljskog zanata, i kao književni i životni tandem već godinama zajedno prevode, pišu i promišljaju jezik između kultura. Razgovor s njima vodi prevoditeljica Željka Somun.

Lipanjski gost DHKP-ove rezidencije za prevodioce i pisce Carlos Pascual (Ciudad de México, 1964.) studirao je književnost, kazalište i film u Ciudad de Méxicu i u Los Angelesu. U Meksiku je pokrenuo i uređivao dva časopisa posvećena umjetnosti, arhitekturi i književnosti, pisao za radio i televiziju, kazalište i film. Već sedamnaest godina živi u Sloveniji i piše za razne novine i časopise, između ostalog za subotnji prilog lista Dnevnik (Objektiv), objavljuje priče, eseje i kronike u književnim časopisima (Literatura, Sodobnost) i na književnim portalima te surađuje s različitim izdavačkim kućama (Mladinska knjiga, Šerpa, Cankarjeva založba). U Ljubljani je osnovao nezavisni studio za razvoj intimnog kazališta Pocket Teater Studio (2013.), koji je tijekom pandemije prerastao u malo nezavisno kazalište Black Box Studio (2021).
Objavio je šest knjiga, sve u slovenskom prijevodu Mojce Medvedšek: zbirke eseja O služkinjah, visokih petah in izgubljenih priložnostih (Lud Šerpa, 2015.) i Nilski konji v puščavi (Mladinska knjiga, 2022.), putopise Debeli zidovi, majhna okna (Cankarjeva založba, 2017.), knjigu kronika Nezakonita melanholija (Lud Šerpa, 2020.; nagrada Maruša Krese 2021. za najbolju zbirku kratke proze) te dva romana, V pričakovanju Kitajcev (LUD Šerpa, 2023.) i Bratislava (LUD Šerpa, 2025.).

Mojca Medvedšek studirala je francuski jezik i povijest umjetnosti u Ljubljani, a studij portugalskog jezika i književnosti završila je u Zagrebu. Nakon doktorskog studija znanosti o književnosti, u svojim istraživanjima bavi se kontaktima između portugalske i francuske književnosti te poviješću prevođenja i poučavanja stranih jezika (posebno portugalskog jezika) u Sloveniji. Sudjeluje kao mentorica u različitim radionicama prevođenja na slovenski jezik i međunarodnim prevoditeljskim projektima (CELA).
Predaje na Odsjeku za romanske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Ljubljani.
Na slovenski s francuskog, portugalskog i španjolskog jezika prevodi književna djela i tekstove s područja filozofije, sociologije i umjetnosti. U njenoj prijevodnoj bibliografiji su primjerice J. M. Le Clézio, Houellebecq, Pessoa, Drummond de Andrade, Machado de Assis, Ricœur i dr.

Program DHKP-ove rezidencije podupire Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske i Grad Zagreb.

Programe Bookse u parku podupiru: Grad Zagreb, Turistička zajednica grada Zagreba i Zaklada Kultura nova.