Tara Jelovac (dvije pjesme)

Ususret gostovanju na tribini Poetomat, donosimo dvije pjesme Tare Jelovac!

Zore

Kroz ušicu ste igle
Provukle svoje ime
Kao trak prve zrake sunca
Otkrile boju po boju
Najljepšeg veza
Tamo u vremenu
Između odlaska i dolaska
Držale jedna drugoj ruku
Tamo u prostoru
Između zalaska i izlaska
Učile šaputati
Najvrjednije riječi
U mene ušivene

Pitomo

Volim
Kad me podsjećate
Da me volite
Zaboravim na svaku amazonku
Luđakinju s nožem
Ili zmajicu koja riga vatru
U sebi
Ne vraćaju se bezveze
Ipak su ljute ratnice
Ali znajte da se nadaju
Da ćete ih jednom uvjeriti
Da im ne služe ničemu
Ti borbeni alati

Tara Jelovac rođena je 1991. u Zagrebu, gdje i danas živi i radi. U Zagrebu je završila osnovnu školu, gimnaziju i školu suvremenog plesa Ane Maletić. Na Filozofskom fakultetu diplomirala je fonetiku (rehabilitacijski smjer) i lingvistiku (kognitivnu). Piše najkasnije od dvanaeste godine. Nema objavljenih zbirki, a dva puta je sudjelovala kao gost na Učitavanju u Booksi. Poeziju doživljava kao produžetak sebe, ventil, platno i album fotografija. Voli pisati i kratke priče.