Page arrow
Web banner 3 korekcijaBanner mobile 3 korekcija

'Zanima nas onaj pravi, iskreni, neretuširani Goran: slobodarski nastrojen, nepokoran, partizan.'

Large untitled design  4

Fotografija: Dora Held.

Četvrtak
16.03.2023.

Nakon što smo saznali laureate Goranovog proljeća, Senka Karuzu i Vida Bešlića, slijedi nam saznati nešto više i o samoj manifestaciji koja ove godine slavi 60 godina postojanja.

Ove godine družimo se u Zagrebu, Goranovu rodnom Lukovdolu i Rijeci, i to od 20. do 23. ožujka, uz uobičajeno brojne pjesničke i glazbene programe s domaćim i inozemnim gostima.

Šezdeset godina postojanja zaista je zavidna brojka i idealna prilika za pogled unatrag. Pjesnik, prozaist, esejist i predsjednik Goranovog proljeća Marko Pogačar u našem se razgovoru osvrnuo na dugogodišnju festivalsku povijest, Goranovo nasljeđe i važnost festivala za suvremeni trenutak.

Pogačar je istaknuo kako se Goranovo proljeće „mijenjalo intenzivno, može se reći i iz godine u godinu. Svako toliko dešavale su se veće strukturne promjene, festival je s novim idejama i u drukčijim društvenopolitičkim okolnostima tražio i iznalazio nove smjerove i putanje, a operativno i programski se neprestano prilagođavao potrebama i ciljevima trenutka, što će, pretpostavljam, nastaviti činiti i ubuduće. Misija mu je, međutim, u ovih 60 godina ostala ista: čuvati živu uspomenu na Goranov lik i djelo te, mnogo važnije, stvarati, poticati i promicati novu, uzbudljivu poeziju.“

Vrijedi se prisjetiti da je, od osnutka 1964. godine, festival započeo kao natjecanje recitatora-amatera Jugoslavije, zatim se, već nakon nekoliko godina, fokus počeo učvršćivati na autorskoj pjesničkoj riječi. Od 1971. godine dodjeljuje se nagrada Goranov vijenac, reprezentirana prepoznatljivom Bakićevom kolajnom, a od 1977. i nagrada Goran za mlade pjesnike. Vijenac je bijenaliziran 2019. godine, a na neparne godine dodjeljuje se Nagrada Ivan Goran Kovačić za najbolju pjesničku knjigu u dvogodišnjem razdoblju. Pogačar dodaje kako se manifestacija u međuvremenu, pod različitim rukovodstvima, transformirala od jedne od važnih jugoslavenskih pjesničkih smotri, preko krovne hrvatske pjesničke adrese do suvremenog međunarodnog pjesničkog festivala.

Festival je i mjesto sjećanja na jednog od najpoznatijih hrvatskih pjesnika Ivana Gorana Kovačića. Zanimalo nas je kako se uspostavlja poveznica između njega i festivala, odnosno na koji način se njegovo nasljeđe reflektira danas: „Već sam naziv manifestacije, njezinih nagrada, Lukovdol kao mjesto njihove dodjele i slično predstavlja naravno očitu sponu s Goranovim nasljeđem. No nije nam stalo samo do forme, kulture sjećanja, Gorana Kovačića kao nekakvog, već i pomalo izblijedjelog brenda. Zanima nas suština tog nasljeđa. U pjesničkom i književnom smislu – opsegom malobrojni – vrhunci njegovog opusa, prije svega potresna gromada Jama, a u društvenopolitičkom smislu, onaj pravi, iskreni, neretuširani Goran: slobodarski nastrojen, nepokoran, partizan. Vremena su takva da, nažalost, više nisu samorazumljive vrijednosti ispred kojih je pjesnik i pao“, naglasio je naš sugovornik.

Danas Goranovo proljeće mapira najznačajnije domaće i inozemne pjesnike i pjesnikinje, čime tvori relevantan orijentir za suvremeno pjesništvo općenito: „Festivalizirano je danas u kulturnoj reprezentaciji, kako je poznato, gotovo sve, također uz brojne negativne posljedice tog pristupa. No Proljeće je sa svojim festivalskim programom (s)raslo, iako se u njemu ne iscrpljuje. U okviru Proljeća štampaju se knjige te organiziraju razni izvanfestivalski događaji, programi, radionice s učenicima i slično. Ono intenzivnije traje čitavom dužinom kalendarskog proljeća, a pojedinačnim programima i čitavu godinu. Čini mi se da su takve ekstenzije nužne, inače festivalski program pliva u vakuumu, svodi se na jednokratan vatromet.“

Izazovi u organizaciji posljednjih godina vežu se, kako nam je to već poznato, uz nedostatnu potporu projektima u kulturi. Uglavnom su to poteškoće financijske prirode, o čemu govori i Pogačar: „Možemo si priuštiti jako malo od onoga što bismo htjeli i smatrali da treba, pa smo često nezadovoljni razinom produkcije, onoga što možemo pružiti gostima, laureatima, suradnicima… Kako bismo zadržali koliko-toliko pristojan produkcijski standard, na primjer, nismo u mogućnosti isplaćivati honorare pjesnicima za nastup (jer recimo razglas ili autobuse jednostavno ne možemo dobiti besplatno), što je zapravo apsurdno, i na kraju krajeva posve neprihvatljivo. Četverodnevni festival sa standardno oko 35 gostiju, od kojih pola stranih, koji k tome putuju, dodjeljuje nagrade značajnih iznosa i štampa knjige i druge materije, radimo s iznosom koji vani djeluje kao loša šala – iznosom koji je, zapravo, iz perspektive financijera gledano, namijenjen samo za dodjelu nagrada.

K tome, festivalski odbor radi volonterski. Višekratni pokušaji da se barem jedna, producentska funkcija, profesionalizira, neslavno su propali. Trenutno, zapravo, uspijevamo održati razinu uglavnom zahvaljujući europskoj platformi Versopolis među čijim smo osnivačima, a preko koje primamo sredstva iz EU fondova za kulturu. S Gradom Rijekom imamo u svakom smislu izvrsnu suradnju, dok je ona s Gradom Zagrebom u financijskom smislu posve neodgovarajuća. Standardna dotacija našeg glavnog financijera, Ministarstva kulture i medija, iako bez nje ne bismo uopće bili operativni, nažalost je također nedostatna za format i standarde u kojima bismo željeli raditi. No, to je naravno širi, općeprisutan problem, i ne tiče se samo Proljeća.“

Unatoč navedenim izazovima, festival je opstajao, a nadamo se i ponešto svjetlijoj budućnosti koja će olakšati njegovu organizaciju i provedbu. Što se tiče njegove budućnosti, Pogačar je s nama podijelio sljedeće: „Predviđanja su, pogotovo u posljednje vrijeme, vrlo nezgodan teren. Ono što se sa sigurnošću može reći jest da će se festival i ubuduće mijenjati, prilagođavati, granati, i da je to dobro. Nadam se da će, u svakom smislu, s vremenom samo rasti. I da će ostati nekom vrstom pjesničkog kompasa, raskršća domaćeg i svjetskog pjesništva. No to je nada. A na nadi treba raditi.“

Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Možda će vas zanimati
U fokusu
Homepage fb img 1711550257033 27.03.2024.

S one strane Goranova proljeća

Anamarija Mrkonjić kao novinarka zatekla se u pjesničkoj karavani Goranova proljeća, jedina među pjesnicima. Donosimo njenu reportažu!

Preporuke
Homepage gp 2023 b screen 05.07.2023.

Sjećanjima do proljeća

Ovogodišnje Goranovo proljeće donijelo je mnoštvo 'sjećanja' raznih autora i autorica čiji će stihovi zasigurno ostati i u sjećanjima čitatelja.

Piše: Maja Vuković

Video
Homepage untitled design  50 10.03.2021.

Goranovo proljeće i Booksa predstavljaju finaliste nagrade Ivan Goran Kovačić: Stipe Grgas

Uoči proglašenja dobitnika/ice nagrade Ivan Goran Kovačić, donosimo razgovor s finalistom Stipom Grgasom.

Poezija
Homepage stipe grgas 04.03.2021.

Suhozid

Uoči predstavljanja finalista/ica nagrade Ivan Goran Kovačić u Booksi, donosimo pjesmu Stipe Grgasa iz zbirke 'Zablaće'.

Poezija
Homepage brlek  adrijana vidic 03.03.2021.

Alkemičar

Uoči predstavljanja finalista/ica nagrade Ivan Goran Kovačić u Booksi, donosimo pjesmu Alena Brleka iz zbirke 'Sang'.

Urednički komentar
Homepage goranovo pro 2016 18.03.2018.

Poetska sloboda, prozaični trošak

Unatoč sve marginalnijem položaju poezije, čini se da će 55. Goranovo proljeće opet predstaviti živu i zanimljivu pjesničku scenu.

Piše: Luka Ostojić

Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu