Morate priznati, povijest Mundijala uistinu podsjeća na jedan od onih velikih epskih romana. Svi elementi su tu: heroji, tragičari, veličanstveni okršaji, negativci, prevare, nevjerojatni obrati, Davidi koji gotovo na svakom Mundijalu uzmu skalp ponekom Golijatu...
Mnogi je vrli literat bio očaran nogometom, jedni su ga ozbiljno ili rekreativno igrali, drugi bili strastveni navijači, treći u jurcanju za napuhanim mijurom vidjeli metaforu samog života.
Sofija Andrejevna Tolstoj posvećena je književnoj karijeri supruga na svaki mogući način, ali ima potrebu odgovoriti na "Sonatu" i piše "Čija je krivica?" – svojevrsnu protunovelu koja će svjetlo dana ugledati tek cijelo stoljeće poslije.
Knjige pristižu jedna za drugom, tiskare rade punom parom, broj autora/autorica, prevoditeljskog življa i nakladničkih kuća ne smanjuje se, ne opada. Iz perspektive zagriženog čitatelja to je ozbiljan problem.
Jedno od značajnijih otkrića u životu čitatelja je kada prvi put shvati da određenog autora/autoricu najradije čita u prijevodu točno određenog prevoditelja/prevoditeljice.
Anderson je inspiriran Vinelandom iscijedio novu, svoju priču koja se može odigravati u vrlo bliskoj budućnosti, osjetno je smanjio broj likova spustivši cijelu stvar na nekoliko ključnih odnosa i motiva koje će gledatelji moći razumjeti.
Od nekoga tko je u svijet kinematografije zakoračio filmom Eraserhead očekivali biste nepristupačnog osobenjaka, a onda, suočeni sa svjedočanstvima onih koji su ga poznavali, shvatite da Lynch nimalo nije ličio na svoja djela.
