Četvrtak
16.07.2020.

Kratka odjava za varljivo ljeto




Extra_large_3028574128_b24d85587c_b
A+ A-


To: Ivana Bodrožić
Subject:  Kratka odjava za varljivo ljeto

Draga Ivana,

vrijeme je da se ti i ja odjavimo, uzmemo kratku pauzu od dopisivanja negdje do kraja ovog varljivog i zabranjenog ljeta, koje obećava melankoliju, ponegdje možda i revoluciju, u kojem se pleše individualno, a izvjesna je ostala samo neizvjesnost.

Ono što planiram raditi osim plutanja po uvali na leđima flaminga i neumjerenosti u smokvama i lubenicama, jest vratiti se pisanju romana koji sam zapostavila otkako je počela pandemija, konačno pročitati zadnje poglavlje tvog rukopisa i na brzinu sastaviti neki dobar popis knjiga koje ću odvući sa sobom. Imaš li neki prijedlog za mene?

Evo, sto posto pogađaš, imam ja prijedlog za tebe. Radi se o dvije irske autorice, obje pripadaju najnovijoj generaciji spisateljica, prva je Sally Rooney i napisala je roman Razgovori s prijateljima (prevela Patricija Horvat), druga je Eimear McBride i napisala je Manji smo boemi (prevela Anda Bukvić Pažin). Čine mi se dobar izbor za ovo ljeto, u kojem je nužno što prije "izgubit misli, a pronaći dušu". Oba romana su onakva kakvi se kod nas rijetko pišu jer ovdje uvijek nešto barem potmulo tutnji u pozadini, neki top ili tenk ili barem potres – život je takav.

U oba romana, koja ti spominjem, riječ je "samo" o prvoj ljubavi; dobra književnost, a bez epskih tema, hrabrost koja je u stilu i slobodi govora, tabui su jezični, a ne svjetonazorski, neopterećenost i otvorenost, bez unutrašnjeg imperativa društvenog angažmana, ljubav i seks bez politike, mladost koja nije negdje drugdje. Ukratko, slutiš, treba mi odmor od svakodnevice i same sebe, ako već ne od sebe-autorice, onda barem odmor za čitateljicu, plivačicu i voditeljicu brodice – sad kad je svijet konačno sišao s uma i pluta bez kompasa.

Nekoliko puta u Velikom jezeru na Mljetu ronila sam na dah, tamo gdje je ribolov zabranjen, s komarčama i lubinima kojih je zato puno i koji se ne boje, plivala sam s jatima riba, s velikim međusobnim povjerenjem, gotovo dodirujući njihove peraje prstima – i eto, takav osjećaj ljeta nam želim. Nekoliko dana toga ili neke slične slobode i može se preživjeti misao na jesen. Ako nam je već sve ono što je daleko sada još dalje, neka nam sve ono što nam je blisko bude još bliže.

Neka bude ljeto kako bi ga u nekom eseju mogao opisati, recimo, mudri, a senzualni Bèla Hamvas: da nam putovanje nikad ne postane promet, zanosi zrelog ljeta puka igra hormona, a more tek slana voda.  Jer svi znamo da je to više, da je to zapravo skoro sve.

Tvoja prijateljica Olja


To: Olja Savičević Ivančević
Subject:  Kratka odjava za varljivo ljeto 

Draga moja mudra prijateljice,

eto me u stresu gdje pokušavam prodati kauč, stol i stolice, uloviti električara i majstora za klimu, soboslikara i stolara, a sve pod prijetnjom onog nekog potmulog zvuka u pozadini koji si spomenula u svom odjavnom pismu. Sama sam, kao i ti, odlučila ovo ljeto dobrim dijelom iskoristiti za renovaciju životnog prostora, kad već ne mogu utjecati na globalna gibanja.

Što ako-i mi se roje oko glave, od skore propasti svega, noćnih zamišljanja katastrofa, neizvjesnosti koja nas u ovim krajevima prati već dobar dio života pa postaje skoro ugodna, do životnih pitanja što ćemo mi s tim knjigama, i maskama, i distancama, i zabranama, i mjerama, i klaunima koji su se, nakon izbora koje nismo stigle ni prokomentirati, opet probili u prve redove.

A onda dođe ova tvoja kratka odjava i ja tek tada shvatim da je vani sunčano, da su došle smokve i lubenice, da postoje knjige o prvoj ljubavi, vrijedne, vrjednije možda čak i od onih o ratovima, i da ipak, kako god bilo, mogu izabrati njih, i tvoj svjetonazor kojem se uvijek iznova divim.

Zauzvrat ću ti, u tom moodu, ako nisi čitala, preporučiti Bračni zaplet Jeffreya Eugenidesa, u fokusu su studenti, počeci njihovih odraslih života, odabiri bračnih partnera, mogući razvodi, i naravno, Roland Barthes. Rekla bih, sve što je bitno za naš život. Naravno, s puno talenta, književne teorije i humora.

A onda jedan reality check, Milenko Bodirogić, suvremeni srpski pisac koji je ove godine bio u najužem izboru za Ninovu nagradu s romanom Po šumama i gorama, maltene poezija o vrijednostima koje smo izgubili, o tankoćutnosti u surovom svijetu, o čarobnoj prirodi, o dubokoj humanosti koja se oduvijek, i koja će se zauvijek, odupirati svim vrstama fašizama.

Malo jednog, malo drugog, a sve je zapravo isto – želja za ljubavi i slobodnim životom. Vjerujem da će ti se svidjeti, opisuje tebe. Kao i tvoje ronjenje na dah dok ribama dodiruješ peraje, kakav trenutak. S tim u vezi, reći ću ti, jednom sam plivala posve gola u tirkiznom moru pa na tvoju misao dodajem još i tu da slika slobode bude kompletna.

Idem sad na Njuškalo, a možda skočim i do tvog otoka.

Ljubim te ljetno,
Iv.

Foto: oranges and lemons, flickr.

POVRATAK NA VRH STRANICE
Korištenjem portala Booksa.hr pristajete na prikupljanje cookiea.
Booksa.hr koristi kolačiće u svrhu analize posjećenosti stranice, kako bismo vidjeli što volite čitati i konstantno poboljšavali naš sadržaj.
Booksa.hr ne koristi vaše podatke ni u koju drugu svrhu.