O nastanku popkulturnog fenomena

Netko je jednom pametno rekao: „Komedija je najozbiljniji posao u show businessu.“ Bolje od svih znaju to stand-up komičari. Veliki je stres stati na malu pozornicu nekakvog kluba i odraditi makar deset minuta dobrog materijala i nasmijati publiku. Mnogi su pokušali i pokušavaju, no rijetki su oni koji ustraju i na kraju uspiju. Larry David (1947) se povlačio njujorškom stand-up scenom, nastupao je po klubovima jedva krpajući kraj s krajem. Kao i mnogi drugi bio je prisiljen raditi i razne druge poslove čekajući dan kada će moći živjeti isključivo od komedije.

Kao stand-up komičar nije bio loš, no zbog svog osebujnog, prgavog karaktera nerijetko je znao ulaziti u rasprave s publikom, razmjenjivati s njima uvrede, zapravo – kao da je radio sve da ih odbije umjesto da ih pokuša pridobiti. Postao je poznat na sceni kao komičar za komičare – što je bilo i doro i loše. Njegova idealna publika bili su ljudi koji i sami svakodnevno pišu šale, a od toga se teško može preživjeti. Imao je poštovanje kolega i izvjestan ugled među njima, no do svih ostalih teško je uspijevao doprijeti i najčešće bio na ratnoj nozi s običnom publikom.

Kasnih sedamdesetih sprijateljio se s momkom po imenu Jerry Seinfeld (1954). Bilo je to vrijeme kada se ovaj mladac tek pojavio na sceni, odlazili bi u zalogajnice, restorane i raspredali o svemu i svačemu. Kada su koncem osamdesetih Seinfeldu pristupili ljudi iz NBC-a i predložili da nešto napiše za njih, ovaj je napravio jedan od najpametnijih poteza u povijesti komedije – potražio je Larryja i počeo s njim razgovarati i osmišljavati ono što danas znamo kao sitcom koji je promijenio sve.

Upravo tako glasi i podnaslov knjige Seinfeldia autorice Jennifer Keishin Armstrong: Serija ni o čemu koja je promijenila sve. Seinfeldia je neka vrsta kraljevstva ili bizzaro-kraljevstva koje se nastavilo širiti i nakon što je daleke 1998. emitirana i posljednja epizoda Seinfelda. Da je tomu uistinu tako svjedoči i činjenica da je Netflix prošle godine za prava prikazivanja svih sezona serijala platio nevjerojatnih 500 milijuna dolara. 500 milijuna!? Serenity now!

Za fanove Seinfelda, kojih i kod nas ima veliki broj, Seinfeldia je slastica kojoj neće odoljeti. Premda su oni, obožavatelji serije, poznati kao tvrdokorni i već znaju mnogo toga o povijesti Seinfelda, Armstrong nudi iscrpan i vrlo zanimljiv pogled iza kulisa serije. Osim Larryja i Seinfelda koji su u maloj korejskoj zalogajnici osmislili cijeli projekt, na epizodama Seinfelda radili su i drugi. Cijela vojska scenarista (i pokoja scenaristica) vrijedno su pisali, razrađivali ideje i zaplete, te ih onda predstavljali vodećem dvojcu. Larry David je prvo potrošio sve zanimljive, neobične, bizarne i manje bizarne zgode iz vlastitog života, a onda je i od ostalih scenarista tražio da prije svega posegnu za vlastitim iskustvima.

Sitcom je forma koja ima svoja pravila, a Larry i Jerry jednostavno su ih zaobilazili, izašli izvan zadanih okvira i uspjeli. Kako im je to pošlo za rukom? Zapravo – vrlo jednostavno. Nisu to radili namjerno, tek zato što im se prohtjelo ići mimo uobičajenih i provjerenih formula. Istina je, kako će i sami poslije priznati, da o pisanju sitcoma nisu znali ništa. Larry je jedno vrijeme pisao skečeve za SNL, obojica su bili stand-up komičari, ali nisu imali nikakvog iskustva u stvaranju sitcoma. Pa su tako pronašli svoj način. Druga sretna okolnost bila je ta što su ih nadgledali dva-tri tipa iz NBC-a koji također nisu prije toga radili nešto slično, ali su očigledno bili dovoljno pametni da odobre, propuste i one scenarije koje bi netko iskusniji hladno odbio. Na kraju, i njihovi nadređeni imali su komociju da ih jednostavno puste na miru i čekaju u što će se to razviti, znajući da na NBC-u imaju nekoliko serija koje im nose veliku gledanost i zaradu (primjerice – Cheers). Mogli su slobodno riskirati, a sam Zeus zna da se sve skupa isplatilo više nego su mogli i sanjati.

Jerry je glumio sebe (iako prethodno nije imao nikakvog glumačkog iskustva), ali i odabir preostalih glumaca bio je pun pogodak. Julia Louis-Dreyfus, Jason Alexander i Michael Richards nisu znali u što se upuštaju, no kada su shvatili na koji način funkcioniraju mozgovi dvoglave njujorške aždaje – naprosto su rasturili i ušli u povijest. Seinfeld je međutim iznjedrio i desetke nezaboravnih sporednih likova (Frank Costanza, Newman, knjižničarski detektiv po imenu – Bookman, Soup-Nazi, Crazy Joe Davola…), cijelu hrpu fraza, originalnih pojmova i kovanica koji su ušli u svakodnevnu upotrebu (close-talker, low-talker, shiksappeal, sponge-worthy, regift, brozier ili manzier…), ali i potpuno novi praznik-blagdan: legendarni Festivus – for the rest of us.

Seinfeldia je priča o nastanku jednog popkulturnog fenomena kakav se ne događa često. Danas se snima nevjerojatan broj serija, nađe se tu i dobrih stvari, ali na trenutke se čini da nema nikakvih kriterija – daj što daš, programi su zatrpani lošim, prosječnim ili sadržajima ispod svake razine. Seinfeld, iako dolazi iz, čini se, daleke prošlosti, i danas svojim originalnim humorom i pristupom komediji osvaja nove generacije obožavatelja. Jednako zanimljiv je posljednji dio Seinfeldie u kojemu autorica pripovijeda upravo o tom drugom životu Seinfelda, o onomu što je kraljevstvo Seinfeldia danas.

Na koncu, NBC je ponudio Seinfeldu astronomskih pet milijuna dolara po epizodi ne bi li ga privolio na snimanje desete sezone. Sjeo je, kao i poslije svake sezone, s troje preostalih glumaca i razgovarao. Shvatili su da nema potrebe nastavljati dalje, zašto ne otići kad si na vrhuncu.

Larry David kreirao je 2000. još jednu uspješnu i dugovječnu seriju – Bez oduševljenja, molim, koja je bez premca jedini pravi melem za duše fanova Seinfelda. Larry je preuzeo i glavnu ulogu, a priča o čangrizavosti i potrebi da se raspravi i o najsitnijim sitnicama dosegnula je nove neslućene visine. Upravo to bio je prostor gdje će se četvorka ponovo okupiti.

Fanovima – apsolutna preporuka!

F.B., 27. travnja 2022., Zagreb