'Život gospodina de Molièrea': Pisac o piscu – i sebi

Sve najbolje u 2026., napaćeni čitateljski puče (da parafraziramo voditelja jednog hajdučkog podcasta), uz sve ono uobičajeno, želimo vam i brdo kvalitetnog štiva, a onog prosječnog i ispodprosječnog, tj. nekvalitetnog što je manje moguće. U skladu s tim odlučili smo otvoriti godinu knjigom u kojoj se sudbina i život jednog velikog autora (Mihaila našeg Bulgakova) zrcali u sudbini i životu drugog velikog autora, Jean Baptistea Poquelina, poznatijeg kao Molière.

Ni da je sam gospodin Molière, usudimo se pretpostaviti, mogao birati autora romansirane biografije Život gospodina de Molièrea, teško da bi mogao pronaći boljeg, prikladnijeg od Mihaila Bulgakova.

Jer onaj kome nisu skinuli komad nakon prvog uspješnog prikazivanja, pojašnjava Bulgakov, to ne može razumjeti, a onima koji su to doživjeli, njima ionako ne trebam ništa objašnjavati. Riječ je, dakle, ne samo o sklonosti jednog autora djelu drugog, već i o najiskrenijem razumijevanju situacija, nevolja i nepravdi kroz koje su, danas to znamo, svaki u svoje vrijeme, prolazili i Molière i Bulgakov.

Da stvar bude još kafkijanskija, da ne velimo luđa, valja istaknuti da je Život gospodina de Molièrea također zabranjen, točnije odbijen, i to od urednika biblioteke (izvjesnog A. Tihonova) Život izvanrednih ljudi, koji je istu naručio od Bulgakova! Djelu svaka čast, rečeno je, ali je odmah preporučena i temeljita prerada – neka Bulgakov umjesto pripovjedača koji je okarakteriziran kao "neumjesno familijaran", izvoli pisati iz pozicije "ozbiljnog sovjetskog povjesničara". Za razliku od nekih drugih slučajeva gdje je Bulgakov pristao na izmjene i prerade svojih drama želeći samo da zažive u kazalištu, ovaj put nije pokazao volju za bilo kakvim kompromisima. I tako je Život gospodina de Molièrea ostao na čekanju dobrih tridesetak godina.

Skraćena verzija rukopisa objavljena je tek 1962., a ona necenzurirana 1966. s tim da su je mogli kupiti isključivo strani državljani, pa su je Sovjeti uspijevali pročitati tek kada bi je dobili na poklon od nekog dobrohotna, darežljiva ne-Sovjeta.

Život gospodina de Molièrea nije još jedna suhoparna biografija, jer to nije ni htjela biti; Mihail Bulgakov je kao iskreni štovatelj djela velikog francuskog komediografa želio podvući određene stvari. Koristeći se formom životopisa, pripovijedajući o svim fazama Molièreova života – od tapetarskog sina do velikog pisca i glumca, te štićenika kralja Luja XIV., Bulgakov u isto vrijeme pripovijeda o nezavidnom položaju umjetnika koji se bez prestanka mora s moćnicima boriti za svoja djela. Molière nije imao značajnih okapanja s kraljem kojemu je kao velikom obožavatelju baleta ovdje-ondje valjalo udovoljiti ubacivanjem baletnih scena u djela, ali je zato itekakvih problema imao s plemstvom, kolegama dramatičarima i komediografima, književnicima, kritičarima, s umišljenim kaćiperkama i kaćiperima, a ponajviše s Crkvom, čijim predstavnicima se dizala kosa na glavi od njegovih kazališnih predstava.

S druge strane, Bulgakov nije imao problema s Crkvom, jer je ista u vrijeme SSSR-a bila prepoznata kao ideološki neprijatelj i samim tim gurnuta na društvenu marginu, ali je zato, kao i mnogi drugi, imao problema s državom koja je preko svojih institucija i odjela nesmetano mogla sjeći cenzorskim škarama, zabranjivati knjige, predstave, filmove, bilo što i bilo koga. Žrtva fanatičnih zagovaratelja doktrine socrealizma bio je, dakako, i autor Majstora i Margarite – vjerojatno jednog od najboljih romana u povijesti književnosti.

Osim, dakle, što je temeljito proučio Molièreov život i djelo, pa usto i Luja XIV., ondašnji Pariz, društvene prilike i neprilike, Bulgakov je odlično razumijevao ograničenja, ranjivost, pa i nemoć umjetnika u uvjetima gdje je moguće stvarati, ali samo ukoliko svojim djelima ni na koji način ne ugrožavaš one na pozicijama moći. U Životu gospodina de Molièrea, Bulgakov nudi sliku Molièrea kao vrsnog satiričara čija djela (Tartuffe, Don Juan, Mizantrop, Škrtac, Kaćiperke, Umišljeni bolesnik…) ne pozivaju na rušenje poretka, već razotkrivaju društvene anomalije, licemjerje, zadrtost – ali i to je prepoznato kao opasno i subverzivno djelovanje.

Istina, Molière je dugo uživao kraljevu zaštitu i pokroviteljstvo, međutim ni to mu nije uvijek pomoglo, posebice kada bi razjario predstavnike Crkve. Oni koji su se prepoznavali u njegovoj satiri, reagirali bi izljevima bijesa, smijeh publike u Palais Royal duboko ih je uznemiravao i ranjavao, pa su posezali za represijom, zabranama i širenjem neistina o autorovu privatnom životu. Sve to Bulgakov vrlo dobro razumije, nije doživio izvedbu, objavljivanje mnogih svojih djela uključujući i roman Majstor i Margarita koji je u cijelosti objavljen tek početkom sedamdesetih i ubrzo dosegnuo kultni status kako u SSSR-u, tako i u svijetu (također i u literarnoj ubožnici Booksa).

Na određeni način Bulgakovljev Molière je, posebice u drugom dijelu knjige, krajnje izmučen stalnom napetošću koju osjeća boreći se za život svojih djela, zdravlje mu je narušeno, a ni na osobnom planu mu ne cvjetaju ruže. Čini se kao da Bulgakov cijelo vrijeme piše i o vlastitom životu, nepravdama i nezavidnom položaju koje i sam trpi i koje ga iscrpljuju do krajnjih granica. Na koncu, znano nam je da su i Molière (1622-1673) i Bulgakov (1891-1940) prerano napustili ovaj svijet.

Život umjetnika (koji uvijek teži slobodi) u autokratskim i autoritarnim sustavima koji po svojoj prirodi postavljaju oštre granice te slobode (koja onda, naravno, uopće nije sloboda), zasigurno nije lagodan – upravo suprotno, to je iscrpljujuća i neravnopravna borba. Sraz Davida i Golijata u kojoj, barem u slučaju Bulgakova i Molièrea, David gubi rundu za rundom, a onda ipak, u produžecima, trijumfira. Njihova djela nadživjela su i njih, i institucije koje su ih gušile.

Napisavši Život gospodina de Molièrea, Bulgakov nije ispunio očekivanja nesretnog naručitelja – urednika biblioteke Život izvanrednih ljudi, ali je zasigurno ispunio očekivanja čitatelja, kao što bi, vjerujemo, zadovoljio i gospodina de Molièrea.

Preporuka! 

F.B., 7. siječnja 2026., Zagreb