"Mali roman o tišini" Semezdina Mehmedinovića je kaotična, zamršena i duboko intimna knjiga koja ne zahtijeva toliko intelektualno pronicljivog i analitičnog čitatelja, koliko onog udešenog i prijemčivog za tišine koje će u većoj mjeri susresti u njenom čitanju.
U knjizi Dubravke Zima riječ je o pažljivo strukturiranom, ali nipošto krutom kretanju kroz različite kulturne, povijesne i društvene registre jedne naizgled samorazumljive radnje.