U novom romanu Damira Karakaša šuma nije samo kulisa na čijoj se površini naziru likovi, već je prostor čitanja u kojem se čitatelj gubi, u kojem nema putokaza, uređenih putova pa ni jednoznačnog konačnog cilja.
Roman Hristine Radović Andrić ne prikazuje obitelj kao prostor bliskosti, nego kao zatvoren sistem u kojem majka preuzima glavnu ulogu, ne da bi zaštitila bližnje, nego suprotno.
Istovremeno urnebesan kao sitcom i realističan kao najteža drama, roman Nebojše Lujanovića prevrtljivo je štivo koje će vas neprimjetno uvući u svoj zaplet i onda vas natjerati da čitate o stvarima o kojima ne želite ni misliti.
"Mali roman o tišini" Semezdina Mehmedinovića je kaotična, zamršena i duboko intimna knjiga koja ne zahtijeva toliko intelektualno pronicljivog i analitičnog čitatelja, koliko onog udešenog i prijemčivog za tišine koje će u većoj mjeri susresti u njenom čitanju.
Poezija Snježane Vračar Mihelač ne govori umjesto drugih, nego im otvara prostor postojanja, daje im mogućnost da budu vidljivi, da njihov život i njihova priča pronađu smisla i odjeka.
S objavljivanjem kritika krenuli smo 2007. i nismo stali – baš svakog utorka naši stručni kritičari seciraju nova izdanja iz Hrvatske i regije.
